Ve\u0107 du\u017ee vrijeme u javnom prostoru postoji otvoreno pitanje je li napla\u0107ivanje razli\u010ditih cijena usluga dr\u017eavljanima RH i drugih dr\u017eava EU ili tre\u0107ih dr\u017eava diskriminacija, primjerice kave doma\u0107im gra\u0111anima po cijeni od 10, a drugima po 20 kuna.<\/p>\n
U trenutno va\u017ee\u0107em Zakonu o suzbijanju diskriminacije taksativno je navedeno 17 diskriminacijskih osnova me\u0111u kojima se ne spominje, primjerice, dr\u017eavljanstvo. No to nikako ne zna\u010di da je nejednako postupanje prema dr\u017eavljanima drugih dr\u017eava u odnosu na dr\u017eavljane RH, dopu\u0161teno.<\/p>\n
Pristupom Europskoj uniji 1. srpnja 2013., u Hrvatskoj je pravnu snagu dobila pravna ste\u010devina EU, a \u010dije je usvajanje, implementacija i obvezivanje na izvr\u0161avanje bio preduvjet ulaska u Uniju. Pravo EU od tada je nadre\u0111eno nacionalnom pravu, \u0161to zna\u010di da u sukobu EU i nacionalnog prava, pravo EU ima prednost pa tako kada odredbe prava EU stupe na snagu, one derogiraju svo nacionalno pravo koje im je suprotno. Pravnu ste\u010devinu \u010dini primarno pravo (osniva\u010dki ugovori) i sekundarno pravo EU (pravni instrumenti koji se temelje ne tim ugovorima, kao \u0161to su uredbe, direktive, odluke i sporazumi). Pravo EU du\u017eni su primjenjivati svi sudovi dr\u017eava \u010dlanica neovisno radi li se o nacionalnim, regionalnim ili kakvim drugim sudovima, dok Sud Europske unije osigurava da se pravo EU primjenjuje i tuma\u010di na jednak na\u010din u svim dr\u017eavama \u010dlanicama.<\/p>\n
Stoga se problemi i pitanja koja se pojavljuju u Hrvatskoj od stupanja u EU, ne mogu vi\u0161e promatrati isklju\u010divo kroz nacionalno zakonodavstvo ve\u0107 je potrebno uzeti u obzir europsko zakonodavstvo i aktualnu te primjenjivu europsku sudsku praksu.<\/p>\n
U konkretnom slu\u010daju, iako prema trenutno va\u017ee\u0107em Zakonu o suzbijanju diskriminacije, dr\u017eavljanstvo nije jedna od taksativno navedenih diskriminacijskih osnova, pogre\u0161no bi bilo zaklju\u010diti da napla\u0107ivanje uve\u0107ane cijene neke usluge (npr. pi\u0107a, kave, ru\u010dka) stranom dr\u017eavljaninu u odnosu na dr\u017eavljana RH, nije diskriminacija. Tuma\u010denjem u kojem bi se u obzir uzimalo samo nacionalno zakonodavstvo koje ne poznaje diskriminaciju temeljem dr\u017eavljanstva, bez uva\u017eavanja europskog prava, stvorilo bi se nejednako postupanje me\u0111u dr\u017eavljanima \u010dlanica Europske unije, a \u0161to je protivno europskoj pravnoj ste\u010devini.<\/p>\n
Ve\u0107 sam Ugovor o funkcioniranju Europske unije u \u010dl. 18. zabranjuje diskriminaciju na temelju dr\u017eavljanstva kada ka\u017ee da je unutar podru\u010dja primjene Ugovora, i ne dovode\u0107i u pitanje bilo koju njihovu posebnu odredbu, zabranjena svaka diskriminacija na temelju dr\u017eavljanstva. To se na gotovo identi\u010dan na\u010din razra\u0111uje u \u010dl. 21. Povelje EU o temeljnim pravima temeljem kojeg je zabranjuje svaka diskriminacija na bilo kojoj osnovi kao \u0161to je spol, rasa, boja ko\u017ee, etni\u010dko ili socijalno podrijetlo, genetske osobine, jezik, religija ili uvjerenje, politi\u010dko ili bilo kakvo drugo mi\u0161ljenje, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, ro\u0111enje, invaliditet, dob ili spolna orijentacija, ali i da je zabranjena svaka diskriminacija na temelju dr\u017eavljanstva.<\/p>\n
Direktivom 2006\/123\/EZ Europskog parlamenta i Vije\u0107a, dr\u017eave \u010dlanice se obvezuju ukinuti zapreke razvoju uslu\u017ene djelatnosti u svrhu ja\u010danja integracija naroda Europe te promicanja uravnote\u017eenog i odr\u017eivog gospodarskog napretka. Direktivom je zabranjena diskriminacija primatelja na osnovi njegova dr\u017eavljanstva ili dr\u017eavnog ili lokalnog prebivali\u0161ta. Navodi se da u skladu sa sudskom praksom javno zdravlje, za\u0161tita potro\u0161a\u010da, zdravlje \u017eivotinja i za\u0161tita urbanog okoli\u0161a predstavljaju prevladavaju\u0107e razloge od dru\u0161tvenog interesa, koji mogu opravdati provedbu sustava ovla\u0161\u0107ivanja i druga ograni\u010denja, me\u0111utim nijedan takav sustav ne smije biti diskriminiraju\u0107i temeljem dr\u017eavljanstva, dok se na\u010dela nu\u017enosti i razmjernosti ima uvijek po\u0161tivati. Pri tome, ne mogu se opravdati razlike pristupu robi ili uslugama za korisnike iz razli\u010ditih zemalja EU u tri situacije: prodaja robe bez fizi\u010dke isporuke (npr. ako korisnik na internetu kupi proizvod koji \u0107e preuzeti u trgovini umjesto isporuke na ku\u0107nu adresu), prodaja elektroni\u010dki isporu\u010denih usluga (osim sadr\u017eaja za\u0161ti\u0107enog autorskim pravom) kao \u0161to su usluge ra\u010dunalstva u oblaku ili smje\u0161taj internetskih stranica na poslu\u017eitelju te prodaja usluga koje se pru\u017eaju na odre\u0111enoj lokaciji \u2013 npr. hotelske rezervacije, najam automobila, ulaznice za tematske parkove[1]. U tim primjerice opisanim situacijama, svaki gra\u0111anin EU ima zajam\u010deno pravo na istu cijenu usluge, kao i lokalni kupci u toj dr\u017eavi \u010dlanici.<\/p>\n
Hrvatska je 2011. donijela Zakon o uslugama kojima se ure\u0111uje pravo na poslovni nastan i slobodu pru\u017eanja usluga na teritoriju RH, sukladno navedenoj Direktivi, koji u \u010dlanku 19. propisuje da se na primatelja usluge ne smiju primjenjivati diskriminiraju\u0107i zahtjevi uvjetovani dr\u017eavljanstvom te mjestom prebivali\u0161ta ili boravi\u0161ta.<\/p>\n
Zabrana diskriminacije na temelju dr\u017eavljanstva posebno je nagla\u0161ena i razra\u0111ena u podru\u010dju prava unutarnjeg tr\u017ei\u0161ta EU. U podru\u010dju usluga Ugovor u \u010dl. 56. stipulira da se zabranjuju ograni\u010denja slobode pru\u017eanja usluga unutar Unije u odnosu na dr\u017eavljane dr\u017eava \u010dlanica s poslovnim nastanom u dr\u017eavi \u010dlanici koja nije dr\u017eava osobe, kojoj su usluge namijenjene.<\/p>\n
Praksa Suda EU koja je interpretirala relevantne odredbe Ugovora pokazuje da se zabrana diskriminacije odnosi ne samo na pru\u017eatelje, nego i na primatelje usluga. Tako\u0111er, sudska praksa pokazuje da ove odredbe ne obvezuju samo dr\u017eavu nego i pojedince, jer se ugovor primjenjuje i u horizontalnim situacijama. Naime, ve\u0107 je u predmetu Cowan, (186\/87 Cowan v Tr\u00e9sor Public [1989] ECR 195, para. 15), Sud EU zauzeo stav i presudio kako \u201etreba imati na umu da na\u010delo slobode pru\u017eanja usluga utvr\u0111eno \u010dlankom 59. Ugovora, \u0161to je jedno od njegovih temeljnih na\u010dela, uklju\u010duje slobodu korisnika usluga da odu u drugu dr\u017eavu \u010dlanicu kako bi dobili usluge tamo, bez da ih ometaju ograni\u010denja, te da se turisti moraju smatrati primateljima usluga.\u201c Dakle, ustaljena je sudska praksa da sloboda pru\u017eanja usluga uklju\u010duje ne samo slobodu pru\u017eatelja usluga da usluge pru\u017ea primateljima sa sjedi\u0161tem u dr\u017eavi \u010dlanici koja je razli\u010dita od dr\u017eave u kojoj je osnovan pru\u017eatelj usluga, ve\u0107 obuhva\u0107a i slobodu primatelja usluga da usluge prima ili da se od njih okoristi i to bez ikakvih ograni\u010denja.<\/p>\n
\u0160to se ti\u010de sudske prakse o tome da norme osniva\u010dkog ugovora mogu imati horizontalni izravni u\u010dinak, odnosno da ne stvaraju obaveze samo za dr\u017eave \u010dlanice, nego i za pojedince, tako\u0111er se radi o staroj i ustaljenoj praksi jo\u0161 od predmeta Walrave and Koch (1974), posebno unutarnjeg tr\u017ei\u0161ta u tzv. predmetu Viking line (C-438\/05 – The International Transport Workers’ Federation and The Finnish Seamen’s Union, 2007.) u kojem je istaknuto da Ugovor EZ mo\u017ee imati horizontalni u\u010dinak u slu\u010dajevima kada kolektivno djelovanje pojedinaca proizvodi regulatorne u\u010dinke sli\u010dne onima koji proizlaze iz djelovanja dr\u017eave.<\/p>\n
Dakle, zabrana diskriminacije u podru\u010dju slobode pru\u017eanja usluga ve\u017ee pojedince jer ima izravan u\u010dinak i u horizontalnim situacijama.<\/p>\n
Podredno svemu navedenom, valja istaknuti kako je RH \u010dlanica Svjetske trgovinske organizacije te stranka Op\u0107eg sporazuma o trgovini uslugama (dalje u tekstu GATS)[2] iz kojeg tako\u0111er proizlazi da RH nije stavila nikakve posebne modalitete ili rezerve na pru\u017eanju usluga u turizmu (consumption abroad), iz \u010dega proizlazi da bi i promatraju\u0107i obveze koje proizlaze iz gore spomenutog \u010dlanstava i Sporazuma, nejednako postupanje prema dr\u017eavljanima tre\u0107ih dr\u017eava, dakle ne-EU dr\u017eavljanima, predstavljalo izravnu diskriminaciju.<\/p>\n
S obzirom na sve gore izneseno, ukoliko su to\u010dni medijski natpisi poput \u201eKava za ‘doma\u0107e’ 10 kuna, a za strance 20 kuna\u201c ili \u201eNapla\u0107uju nerealno visoke cijene i varaju strance, ali doma\u0107e se ne usude\u201c i sl., tada se radi o diskriminaciji stranih dr\u017eavljana samo zbog \u010dinjenice da su stranci, a \u0161to nije u skladu s pravnom ste\u010devinom EU, koja obvezuje i Republiku Hrvatsku i nadre\u0111ena je nacionalnom pravu, te bi stoga praksu razli\u010ditih cijena trebalo izbjegavati.<\/p>\n