Broj izbjeglica i slo\u017eenost njihovog polo\u017eaja u svijetu raste te je nu\u017eno pru\u017eiti im potrebnu za\u0161titu, podr\u0161ku i rje\u0161enje njihovog statusa, \u0161to predstavlja i zajedni\u010dku odgovornost cjelokupnog \u010dovje\u010danstva. Pravo na azil jam\u010di se brojnim me\u0111unarodnim instrumentima, izme\u0111u ostalog, UN-ovom Konvencijom o statusu izbjeglica, Europskom konvencijom o ljudskim pravima i Poveljom EU o temeljnim pravima, a 2018. godine UN je afirmirao i Globalni sporazum o izbjeglicama koji predstavlja politi\u010dku volju i ambiciju me\u0111unarodne zajednice za ja\u010danjem suradnje i solidarnosti s izbjeglicama i dr\u017eavama primateljicama. Sve to razlozi su da se 20. lipnja obilje\u017eava kao Svjetski dan izbjeglica, kako bi se razli\u010ditim doga\u0111anjima \u0161irom svijeta skrenula pozornost na milijune prognanih i raseljenih ljudi te pomoglo povratku u njihove domovine koje su iz razli\u010ditih razloga morali napustiti.<\/p>\n
Prema podacima UN-a, procjenjuje se da je 2018. godine zbog ratova, proganjanja i sukoba u pokretu vi\u0161e od 70 milijuna ljudi. Kako migracijskim kretanjima nije mogu\u0107e u\u010dinkovito upravljati samo na dr\u017eavnoj ili regionalnoj razini, u prosincu 2018. godine usvojen je Globalni sporazum za sigurne, redovne i regularne migracije (tzv. Marake\u0161ki sporazum). Njime se prvenstveno ukazuje na \u010dimbenike zbog kojih ljudi napu\u0161taju svoje zemlje porijekla i tra\u017ei suradnju dr\u017eava, kao i fleksibilnost i dostupnost puteva za regularne migracije, kako bi se u slu\u010dajevima nu\u017enog napu\u0161tanja zemlje porijekla omogu\u0107io njihov boravak u zemlji odredi\u0161ta.<\/p>\n