Op\u0107a skup\u0161tina Ujedinjenih naroda 1996. godine pozvala je sve \u010dlanice Ujedinjenih naroda na obilje\u017eavanje 16. studenog kao Me\u0111unarodnog dana tolerancije, dana koji nas podsje\u0107a na po\u0161tovanje i uva\u017eavanje druga\u010dijih od nas u skladu s Deklaracijom o principima tolerancije.<\/p>\n
<\/p>\n
Tolerancija je po\u0161tovanje, prihva\u0107anje i uva\u017eavanje bogatstva razli\u010ditosti u na\u0161im svjetskim kulturama, na\u0161a forma izra\u017eavanja i na\u010din da budemo ljudi.Tolerancija podrazumijeva volju i sposobnost prihvatiti i dopustiti razli\u010ditost, bilo da se radi o razlikama u politi\u010dkom uvjerenju, ili o vjerskim, rasnim ili spolnim razlikama, a me\u0111unarodni dana tolerancije povod je i za podsje\u0107anje na brojne me\u0111unarodne dokumente iz podru\u010dja ljudskih prava, uklju\u010duju\u0107i Konvenciju o gra\u0111anskim i politi\u010dkim pravima, Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacija \u017eena, rasne diskriminacije, Konvenciju o sprje\u010davanju i ka\u017enjavanju zlo\u010dina genocida te brojne druge obvezuju\u0107e konvencije i deklaracije.<\/p>\n
Jedno od osnovnih oru\u0111a u borbi protiv predrasuda i te\u017enji ka tolerantnijem dru\u0161tvu, ali i na\u0161em osobnom razvoju je znanje. Poznavanjem drugih kultura, upoznajemo druge ljude, druge navike, obi\u010daje, kulturu, izra\u017eavanje, vjerovanje. U\u010de\u0107i o razli\u010ditom, preispitujemo i svoje vrijednosti, prioritete i uvjerenja. Ne smijemo zaboraviti ni iskustvo doticaja i su\u017eivota s pripadnicima\/ama razli\u010ditih skupina koje se smatraju manjinom – pripadnicima\/ama nacionalnih manjina, vjerskih zajednica, LGBT populacije, osoba s invaliditetom, siroma\u0161nih. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju i i \u010dinjenica da \u0107e hrvatsko dru\u0161tvo na vi\u0161e razina postati raznolikije, daju nam jedinstvenu priliku da postanemo tolerantniji prema razli\u010ditostima i \u201enetolerantni” prema diskriminaciji. To istovremeno ne zna\u010di gubitak vlastitog identiteta, ve\u0107 upravo suprotno – njegovanje vlastitih posebnosti podrazumijeva kao preduvjet po\u0161tivanje drugih i druga\u010dijih.<\/p>\n
Aktualni doga\u0111aji u hrvatskom dru\u0161tvu i javnom prostoru koji se ti\u010du ostvarivanja prava manjina, ukazuju nam koliko su rasprostranjeni stavovi nesno\u0161ljivosti koliko jo\u0161 moramo raditi na tome da postenemo tolerantnije dru\u0161tvo. Neprihvatljivo i diskriminatorno izra\u017eavanje prisutno je velikoj mjeri, preno\u0161eno raznim medijima i u razli\u010ditim kontekstima – na Internetu, na nogometnim utakmicama te u govoru javnih osoba, posebice politi\u010dara. Manifestacije nesno\u0161ljivosti i diskriminatornog govora na koje ukazujemo odnose se prije svega na manjine i odraz su neprihva\u0107anja i nedopu\u0161tanja ostvarivanja prava za manjine. Ovdje prije svega \u017eelimo podsjetiti na nedavne doga\u0111aje u Vukovaru i razli\u010dite neprihvatljive izjave koji su ih pratile te istaknuti kako su prava i slobode zajam\u010dene zakonom te ih je potrebno po\u0161tovati, ali i jo\u0161 va\u017enije stvarati okru\u017eenje u kojem se po\u0161tuju, bez prisile. . Raditi na ukazivanju neprihvatljivosti ili protuzakonitosti diskriminatornog govora upravo zna\u010di raditi na stvaranju takvog okru\u017eenja. Naime, cilj nije onemogu\u0107iti izra\u017eavanje bilo \u010dijeg mi\u0161ljenja ili stava, ili pak u\u010diniti diskriminatorne stavove nevidljivima za javnost, a da i dalje postoje u svakodnevnom postupanju i komunikaciji pojedinaca ve\u0107mijenjati svijest ljudi ukazuju\u0107i na vrijednosti klju\u010dne za ravnopravan i miran su\u017eivot. Tolerancija je svakako jedna od njih \u2013 mo\u017eda i najva\u017enija.<\/p>\n