Povodom jedne od posljednjih referendumskih inicijativa, kojoj je cilj smanjiti broj saborskih zastupnika, uklju\u010duju\u0107i i broj zastupnika nacionalnih manjina, ograni\u010diti mandat zastupnika nacionalnih manjina onemogu\u0107avanjem njihova sudjelovanja u odlu\u010divanju o dr\u017eavnom prora\u010dunu i podr\u0161ci Vladi, bitno je istaknuti kako ocjenu o ustavnosti postavljenih referendumskih pitanja mo\u017ee donijeti jedino Ustavni sud RH. S obzirom da postoji sumnja u ustavnost ovakve referendumske inicijative, Hrvatski sabor, ukoliko se poka\u017ee da je inicijativa \u201eNarod odlu\u010duje\u201c prikupila 10% potpisa bira\u010da potrebnih za raspisivanje referenduma, treba sukladno \u010dl. 95. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske uputiti zahtjev za ocjenom ustavnosti ovih referendumskih pitanja.<\/p>\n
<\/p>\n
Sli\u010dnu preporuku Hrvatskom saboru pu\u010dka pravobraniteljica uputila je i u velja\u010di 2014. godine, nakon inicijativa usmjerenih na pove\u0107anje udjela pripadnika manjina potrebnog da bi se manjinski jezik i pismo uveli u slu\u017ebenu uporabu u pojedinoj lokalnoj jedinici, pri \u010demu je istaknula kako smatra da bi se radilo o nedopustivom smanjenju prava pripadnika nacionalnih manjina. Hrvatski sabor tada je uputio zahtjev za ocjenom ustavnosti Ustavnom sudu, koji je u kolovozu 2014. predlo\u017eeno referendumsko pitanje ocijenio neustavnim i nije dopustio raspisivanje referenduma, ocijeniv\u0161i kako ono nema jasnu i racionalnu osnovu i objektivno opravdanje. Ustavni je sud tada naveo i da smanjenje prava manjina mora imati jasno izra\u017een legitimni cilj u javnom\/op\u0107em interesu te da mora biti nu\u017eno i strogo razmjerno legitimnom cilju koji se nastoji posti\u0107i. Drugim rije\u010dima, mora postojati prijeka dru\u0161tvena potreba za izmjenama, a svaki zahtjev za raspisivanje referenduma mora sadr\u017eavati detaljan prikaz \u010dinjenica i okolnosti koje su bile povod za referendumsko pitanje te dostatno i relevantno obrazlo\u017eenje razloga zbog kojih se tra\u017ei njegovo raspisivanje.<\/p>\n
Bitno je istaknuti da ustavnopravni stru\u010dnjaci godinama upozoravaju na nedovoljnu ure\u0111enost propisa o referendumu. Naime, va\u017ee\u0107e norme izri\u010dito ne navode o kojim se temama mo\u017ee ili ne mo\u017ee odlu\u010divati na referendumu, no Ustavni sud je u Priop\u0107enju od 14. studenoga 2013. ustvrdio kako \u201epostoje pitanja o kojima je po sili Ustava zabranjeno provoditi referendum\u201c, te da ih, u svakom konkretnom slu\u010daju, utvr\u0111uje upravo Ustavni sud. Stru\u010dnjaci naj\u010de\u0161\u0107e navode kako bi od referenduma morala biti izuzeta pitanja koja se ti\u010du prora\u010duna i poreza, politi\u010dkog i izbornog sustava te ljudskih prava, uklju\u010duju\u0107i i prava nacionalnih manjina. Osim toga, \u010desto se isti\u010de kako je za lokalni referendum potreban izlazak natpolovi\u010dnog broja svih bira\u010da lokalne jedinice, dok uspjeh dr\u017eavnog referenduma, od ustavnih promjena 2010., donesenih zbog (tada) skorog ulaska u EU), ne ovisi o izlaznosti bira\u010da. S obzirom da je pitanje izbora manjinskih zastupnika regulirano organskim zakonima – Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i Zakonom o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, za \u010dije je dono\u0161enje potrebna dvotre\u0107inska, odnosno ve\u0107ina svih zastupnika, bitno je upozoriti kako njihovo derogiranje referendumom za \u010dije je iniciranje dovoljno prikupiti potpise 10% bira\u010da, a za usvajanje tek natpolovi\u010dnu ve\u0107inu glasova neovisno o izlaznosti, mo\u017ee predstavljati izigravanje Ustava, prema kojemu je Republika Hrvatska zajednica slobodnih i ravnopravnih gra\u0111ana, nacionalna dr\u017eava hrvatskog naroda i dr\u017eava pripadnika nacionalnih manjina, a upravo nacionalna ravnopravnost jedna je od najvi\u0161ih vrednota Ustava. Pored toga, za usvajanje i promjenu Ustava treba postojati \u0161iroki konsenzus, a pitanje je posti\u017ee li se on ukoliko se Ustav mo\u017ee izmijeniti referendumom koji ne zahtjeva natpolovi\u010dnu izlaznost bira\u010da. Ukoliko bi se iz mandata zastupnika nacionalnih manjina izuzelo odlu\u010divanje o prora\u010dunu i Vladi, njihovi bira\u010di tako\u0111er bi bili uskra\u0107eni odlu\u010divati o ovim pitanjima te bi njihov glas imao \u201emanju te\u017einu\u201c.<\/p>\n
Va\u017eno je istaknuti kako referendum u RH nema stabilan normativni okvir referendumskog postupka koji odgovara standardima demokratskog dru\u0161tva, jer propisana pravila nisu predvidljiva i izvjesna u pogledu posljedica, na \u0161to je Ustavni sud upozorio jo\u0161 2010. godine, u svom priop\u0107enju povodom referenduma o definiciji braka.<\/p>\n
Upravo je radi otklanjanja mogu\u0107nosti da se u budu\u0107nosti ponovno dogode situacije u kojima se voljom ve\u0107ine gra\u0111ana putem neposrednog izja\u0161njavanja dovode u pitanje prava pripadnika bilo koje manjine, od izuzetne va\u017enosti da Hrvatski sabor kao ustavotvorac i zakonodavac ograni\u010di pitanja o kojima se mo\u017ee raspisati referendum te postavi novi i kvalitetniji normativni okvir vezan uz referendum u Republici Hrvatskoj.<\/p>\n
U pogledu prigovora na zajam\u010dena mjesta manjinskih zastupnika u Hrvatskom saboru, odnosno na slabu izlaznost manjinskih bira\u010da, bitno je istaknuti kako 7,67% gra\u0111ana Hrvatske, koliko ih se prema posljednjem popisu stanovni\u0161tva izjasnilo pripadnicima nacionalnih manjina, prema sada\u0161njem izbornom modelu u posebnoj izbornoj jedinici ima mogu\u0107nost izabrati 5,3% zastupnika u Hrvatski sabor. Pri tome se odnos udjela u ukupnom stanovni\u0161tvu i realna mogu\u0107nost participacije u zakonodavnoj vlasti me\u0111u pojedinim manjinama zna\u010dajno razlikuje. Primjerice, 14.048 Ma\u0111ara predstavlja jedan zastupnik, kao i 17.807 Talijana te 14.394 \u010ceha i Slovaka. S druge strane, 68.168 Albanaca, Bo\u0161njaka, Crnogoraca, Makedonaca i Slovenaca predstavlja tek jedan zajedni\u010dki zastupnik, dok 186.633 pripadnika srpske manjine predstavlja troje zastupnika, odnosno jedan na 62.211 Srba. Nadalje, 27.692 Austrijanaca, Bugara, Nijemaca, Poljaka, Roma, Rumunja, Rusa, Rusina, Turaka, Ukrajinaca, Vlaha i \u017didova predstavlja jedan zajedni\u010dki zastupnik, \u0161to pribli\u017eno odgovara i participaciji ve\u0107inskog naroda u Hrvatskom saboru. Naime, 3.874.321 osoba hrvatske nacionalnosti te 81.830 osoba koje su se izjasnile regionalnom pripadno\u0161\u0107u, koje se nisu izjasnile o nacionalnoj pripadnosti, \u010dija je nacionalnost nepoznata ili su svrstani u kategoriju \u201eostali\u201c, u Hrvatskom saboru predstavlja 140 zastupnika, odnosno jedan na svakih 28.258 stanovnika.<\/p>\n
\u010cinjenica jest, \u0161to se zastupnicima nacionalnih manjina \u010desto prigovara, da su neki izabrani sa vi\u0161estruko manje glasova od broja glasova potrebnih za izbor kandidata sa op\u0107ih lista, kao \u0161to je to uostalom i slu\u010daj sa troje zastupnika dijaspore, no to dobrim dijelom proizlazi iz odluke ve\u0107ine pripadnika nacionalnih manjina da glasuju za op\u0107e liste, a ne za listu posebne manjinske izborne jedinice. Tako je u bira\u010dkom popisu za izbor zastupnika nacionalnih manjina na posljednjim parlamentarnim izborima bilo upisano 211.267 bira\u010da, a za posebne liste glasovalo ih je samo 37.957, ili 17,97%.<\/p>\n
Me\u0111u razlozima zbog kojih je dio pripadnika nacionalnih manjina odlu\u010dio svoje pravo konzumirati u op\u0107oj, a ne u posebnoj (manjinskoj) jedinici, biraju\u0107i politi\u010dke opcije bez manjinskog nacionalnog predznaka, u situaciji nagla\u0161enog protumanjinskog, pogotovo protusrpskog raspolo\u017eenja u dru\u0161tvu, zasigurno su i nelagoda te strah od izja\u0161njavanja pred prisutnima na bira\u010dkom mjestu za koju \u0107e listu glasovati. Takvim pravilima tako\u0111er se ugro\u017eava i tajnost njihovog glasa\u010dkog opredjeljenja. Zbog toga je potrebno razmotriti prijedlog da se za pripadnike nacionalnih manjina tiska poseban izborni listi\u0107 na kojemu bi bila i op\u0107a lista izborne jedinice i manjinska lista. To bi omogu\u0107ilo da samostalno, bez izja\u0161njavanja pred prisutnima na bira\u010dkom mjestu, izaberu ho\u0107e li glasovati u op\u0107oj ili u posebnoj manjinskoj izbornoj jedinici. Ovakav prijedlog podupire i Savjet za nacionalne manjine, a nalazi se i me\u0111u preporukama u pu\u010dke pravobraniteljice u izvje\u0161\u0107ima za 2016. i 2017. godinu.<\/p>\n
Analizu pripremio: Mladen Stojanovi\u0107, savjetnik pu\u010dke pravobraniteljice za pravne poslove i strate\u0161ko parni\u010denje<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Povodom jedne od posljednjih referendumskih inicijativa, kojoj je cilj smanjiti broj saborskih zastupnika, uklju\u010duju\u0107i i broj zastupnika nacionalnih manjina, ograni\u010diti mandat zastupnika nacionalnih manjina onemogu\u0107avanjem njihova sudjelovanja u odlu\u010divanju o dr\u017eavnom prora\u010dunu i podr\u0161ci Vladi, bitno je istaknuti kako ocjenu o ustavnosti postavljenih referendumskih pitanja mo\u017ee donijeti jedino Ustavni sud RH. S obzirom da postoji […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3055,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2090],"tags":[432,629,2012,1288],"class_list":["post-2479","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti","tag-nacionalne-manjine","tag-suzbijanje-diskriminacije","tag-analiza","tag-zastita-i-promocija-ljudskih-prava"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2479","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2479"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2479\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4630,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2479\/revisions\/4630"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3055"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2479"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2479"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2479"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}