Pu\u010dka pravobraniteljica Tena \u0160imonovi\u0107 Einwalter, na poziv predsjednika Op\u0107e skup\u0161tine UN-a, odr\u017eala je 22. svibnja 2024. godine izlaganje tijekom 78. sjednice Op\u0107e skup\u0161tine. Izlaganje je bilo dio rasprave visoke razine na temu \u201eJavna dostupnost i uklju\u010divost: Razvoj strate\u0161kih inicijativa za podizanje svijesti o ulozi i radu pravobraniteljskih institucija i medijatora u promicanju i za\u0161titi ljudskih prava, dobrog upravljanja i vladavine prava\u201c.<\/p>\n
Pravobraniteljica \u0160imonovi\u0107 Einwalter izlagala je iz perspektive institucije koja objedinjuje pet razli\u010ditih mandata. Fokus izlaganja bio je zna\u010daj ombudsmanskih institucija za za\u0161titu ljudskih prava, posebno onih koje imaju vi\u0161e mandata i me\u0111usobni odnos tih mandata (osobito ombudsmanskog i mandata nacionalne institucije za za\u0161titu ljudskih prava) te va\u017enost neovisnosti i u\u010dinkovitosti ovih institucija.<\/p>\n
Uz pravobraniteljicu \u0160imonovi\u0107 Einwalter, govore su odr\u017eali i predsjednik Op\u0107e skup\u0161tine UN-a Dennis Francis, pomo\u0107nica glavnog tajnika UN-a za ljudska prava Ilze Brands Kehris, predsjednica Globalnog saveza nacionalnih institucija za ljudska prava (GANHRI) i ombudsmanka Katara Maryam Abdullah Al Attiyah, europska ombudsmanka Emily O’Reilly, glavni tajnik Mre\u017ee nacionalnih institucija za ljudska prava Ameri\u010dkog kontinenta (RINDHCA) i bolivijski ombudsman Pedro Francisco Callisaya Aro te marokanski ombudsman Mohamed Benalilou. U naknadnoj raspravi su sudjelovali i dominikanski ombudsman Pablo Ulloa, predsjednica Europske mre\u017ee nacionalnih institucija za ljudska prava (ENNHRI) i direktorica danskog Instituta za ljudska prava Louise Holck, predsjednik Mre\u017ee afri\u010dkih nacionalnih institucija za ljudska prava i ganski ombudsman Joseph Akanjolenur Whittal te predstavnici dr\u017eava.<\/p>\n
Pravobraniteljica je u svom izlaganju istaknula razlike u ustrojima institucija u razli\u010ditim zemljama Europe i svijeta, istaknuv\u0161i razvoj institucije pu\u010dkog pravobranitelja Republike Hrvatske kroz model pro\u0161irivanja nadle\u017enosti ove institucije osnovane Ustavom RH 1990. godine.<\/p>\n
Po\u010dev\u0161i kao ombudsmanska institucija usmjerena na zakonitost rada javnopravnih tijela, institucija je s vremenom postala i nacionalna institucija za ljudska prava usmjerena na za\u0161titu i promicanje ljudskih prava. Zatim je dobila mandat sredi\u0161njeg tijela nadle\u017enog za suzbijanje diskriminacije u RH (mandat tijela za jednakost) 2009. godine, zatim onaj Nacionalnog preventivnog mehanizma za spre\u010davanje mu\u010denja i drugih okrutnih, neljudskih ili poni\u017eavaju\u0107ih postupaka ili ka\u017enjavanja usmjeren na osobe li\u0161ene slobode 2012. godine te kona\u010dno mandat u podru\u010dju za\u0161tite prijavitelja nepravilnosti 2019. godine.<\/p>\n
Uz izazove koje razli\u010diti mandati nose, kako svaki za sebe, tako i kada ista institucija ima vi\u0161e mandata, pravobraniteljica je istaknula i mnogobrojne prednosti takvog ustroja institucije koji omogu\u0107ava \u0161iri uvid, a dopu\u0161ta i vi\u0161e mogu\u0107nosti u rje\u0161avanju razli\u010ditih problema gra\u0111ana. Pri tome je za u\u010dinkovitost klju\u010dno da institucija bude neovisna, da joj budu od strane dr\u017eave osigurani uvjeti za rad, kao i da postoji razumijevanje za ulogu institucije, uklju\u010duju\u0107i u pogledu ispunjavanja preporuka od strane onih kojima su upu\u0107ene.<\/p>\n
Prikazuju\u0107i rad nacionalne institucije kojoj je na \u010delu, pu\u010dka pravobraniteljica posebno je naglasila zna\u010daj utemeljenosti institucije Ustavom te va\u017enost pozicije te institucije u Ustavu RH. S obzirom na za ombudsmanski mandat karakteristi\u010dnu povezanost s parlamentima, ukazala je na Ustavom RH definiran odnos pu\u010dke pravobraniteljica sa Hrvatskim saborom, va\u017ean u kontekstu omogu\u0107avanja zagovaranja sustavnih promjena, primjerice sudjelovanjem u zakonodavnom procesu kroz rad u saborskim odborima imaju\u0107i u sredi\u0161tu upravo za\u0161titu ljudskih prava, kao i kroz podno\u0161enje godi\u0161njih, ali i posebnih izvje\u0161\u0107a Saboru o klju\u010dnim temama i problemima. Pri tome, kroz izravan kontakt s gra\u0111anima pu\u010dka pravobraniteljica ima uvid u njihove konkretne probleme te ih podi\u017ee na sustavnu razinu, zagovaraju\u0107i potrebne sustavne promjene. Pritom je, uz zaprimanje pritu\u017ebi gra\u0111ana, vrlo zna\u010dajan i terenski rad i suradnja s organizacijama civilnog dru\u0161tva, pri \u010demu institucija onda mo\u017ee djelovati kao svojevrsni most izme\u0111u gra\u0111ana s jedne strane i nadle\u017enih institucija s druge.<\/p>\n
Zbog svega toga, naglasila je pravobraniteljica, ombudsmanske institucije va\u017ene su u za\u0161titi demokracije i vladavine prava, prije svega, usmjereno\u0161\u0107u na ja\u010danje javnih usluga, promicanje vladavine prava, na\u010dela dobrog upravljanja i transparentnosti.<\/p>\n
Naime, upravo kroz usmjerenost na probleme gra\u0111ana na koje ukazuju u pritu\u017ebama, ombudsmanske institucije imaju pregled razli\u010ditih izazova u javnom sektoru. Osim fokusa na postupke po pojedina\u010dnim pritu\u017ebama, i te je tradicionalno gledano ‘ombudsmanske pritu\u017ebe’, koje se odnose na pravilnost i zakonitost rada institucija u javnom sektoru, mogu\u0107e gledati kroz prizmu ljudskih prava. Isto je pravobraniteljica \u0160imonovi\u0107 Einwalter i uvela kao novinu u svom mandatu pu\u010dke pravobraniteljice, razmatranjem pravilnosti i zakonitosti rada institucija kroz posebno poglavlje u Izvje\u0161\u0107u pu\u010dke pravobraniteljice pod nazivom pravo na dobro upravljanje, u kojem se objedinjeno razmatra zajedni\u010dke zna\u010dajke rada razli\u010ditih institucija u odnosu na gra\u0111ane, neovisno o konkretnom pravu i konkretnom upravnom podru\u010dju posrijedi.<\/p>\n
Pri tom je neophodno, poru\u010dila je pravobraniteljica, bez obzira na ustroj ombudsmanskih institucija i broj njihovih mandata, da one imaju stvarne ovlasti za u\u010dinkovito djelovanje, dostatne resurse i neovisnost u radu kako bi u potpunosti ostvarile sav svoj potencijal i gra\u0111anima omogu\u0107ile bolju za\u0161titu i ja\u010danje njihovih prava, kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini. Ukazala je da to ponajvi\u0161e ovisi o uvjetima koje za rad ovih institucija stvaraju dr\u017eave, istaknuv\u0161i pritom va\u017enost me\u0111unarodnih dokumenata poput Pari\u0161kih i Venecijanskih na\u010dela, rezolucije Op\u0107e skup\u0161tine UN-a, kao i primjer nedavnog usvajanja dvaju EU Direktiva s pravno obvezuju\u0107im standardima za tijela za jednakost.<\/p>\n
U zavr\u0161nom obra\u0107anju nakon rasprave u UN-u, pravobraniteljica je ukazala i na \u010dinjenicu da u stvarnosti dr\u017eave ne pru\u017eaju uvijek dovoljnu potporu neovisnim institucijama ili je ona samo na\u010delna i deklarativna. Pre\u010desto bivaju suo\u010dene s umanjivanjem va\u017enosti njihovih nalaza, upu\u0107enih kritika i danih preporuka ili umanjivanjem va\u017enosti ovih institucija op\u0107enito, a sve \u010de\u0161\u0107e se javljaju i prijetnje ili pak uskra\u0107ivanje resursa potrebnih za njihov rad. Osvrnula se i na nove izazove u podru\u010dju za\u0161tite ljudskih prava, posebno primjenu umjetne inteligencije te posljedice klimatskih promjena na \u017eivote ljudi diljem svijeta, koje \u0107e ulogu neovisnih i u\u010dinkovitih ombudsmanskih institucija u\u010diniti jo\u0161 zna\u010dajnijom.<\/p>\n