{"id":14461,"date":"2022-06-13T21:01:16","date_gmt":"2022-06-13T19:01:16","guid":{"rendered":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/?p=14461"},"modified":"2025-10-29T14:00:04","modified_gmt":"2025-10-29T12:00:04","slug":"analiza-priziv-savjesti-pravni-izvori-i-standardi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/analiza-priziv-savjesti-pravni-izvori-i-standardi\/","title":{"rendered":"Analiza: Priziv savjesti \u2013 pravni izvori i standardi"},"content":{"rendered":"<h3><strong>1. UVOD<\/strong><\/h3>\n<p><strong>Sloboda mi\u0161ljenja, savjesti i vjeroispovijedi je ljudsko pravo koje je zajam\u010deno Ustavom RH te brojnim me\u0111unarodnim konvencijama.<\/strong> <strong>Priziv savjesti proizlazi iz njega, kao pravo koje se mo\u017ee ograni\u010diti. <\/strong>Pri tome je priziv savjesti ponajprije priznat radi po\u0161tivanja vjerskih i moralnih svjetonazora pojedinaca u vojnom kontekstu, dok se u sredi\u0161tu javnih rasprava (i) u Hrvatskoj posljednjih godina te ponovno intenzivno u recentnom razdoblju spominje u kontekstu zdravstva, posebice prekida trudno\u0107e. U tom kontekstu \u2013 priziva savjesti u zdravstvu, posebno u odnosu na pravo na poba\u010daj, \u0161to je nedavno iznova aktualizirano u Hrvatskoj &#8211; donosimo i ovu analizu.<\/p>\n<p>Zbog razli\u010ditih tuma\u010denja koja su na temu priziva savjesti prisutna u javnosti osobito vezano za <strong>me\u0111unarodni pravni okvir za\u0161tite ljudskih prava<\/strong>, a radi doprinosa raspravi o njegovom pravnom ure\u0111enju, provedbi u praksi i potrebnim pobolj\u0161anjima, pu\u010dka pravobraniteljica, kao opunomo\u0107enica Hrvatskoga sabora za promicanje i za\u0161titu ljudskih prava i sloboda utvr\u0111enih Ustavom, zakonima i me\u0111unarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila Republika Hrvatska, pripremila je ovu analizu koja sadr\u017ei <strong>pregled me\u0111unarodnih, europskih i nacionalnih pravnih izvora, kao i neobvezuju\u0107ih dokumenata vezanih uz priziv savjesti<\/strong>.<\/p>\n<p>Prvenstveno,<strong> Ustav RH<\/strong> u \u010dlanku 40. jam\u010di slobodu savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno o\u010ditovanje vjere ili drugog uvjerenja. Priziv savjesti Ustav RH izrijekom navodi u \u010dlanku 47., kojim ga dopu\u0161ta \u201eonima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojni\u010dkih du\u017enosti u oru\u017eanim snagama\u201c. U odredbama <strong>pravnoobvezuju\u0107ih me\u0111unarodnopravnih dokumenata<\/strong> s podru\u010dja za\u0161tite ljudskih prava priziv savjesti ne navodi se izrijekom kao zasebno navedeno ljudsko pravo koje su dr\u017eave du\u017ene osigurati, ali navode ga pri svojim autoritativnim tuma\u010denjima ovih dokumenata za to ovla\u0161teni me\u0111unarodni odbori te ga je u vi\u0161e svojih odluka razmatrao i Europski sud za ljudska prava. Pri tome ga se navodi kao <strong>pravo koje nije apsolutno i mo\u017ee se ograni\u010diti<\/strong>, a u kontekstu <strong>priziva savjesti u zdravstvu da ne smije biti prepreka pristupu pravu na zdravlje odnosno zdravstvenim uslugama<\/strong>.<\/p>\n<p>Iako se u javnosti u RH priziv savjesti primarno povezuje s vjerom i vjerskim osje\u0107ajima pojedinaca, on se odnosi i na uvjerenje, pa se uz vjernike on odnosi i na druge pojedince koji imaju moralne i eti\u010dke nazore zbog kojih odbijaju odre\u0111ene postupke, radnje ili du\u017enosti. Iako je neupitno da pravo na priziv savjesti nije apsolutno pravo, njegovo ograni\u010davanje na pojedina\u010dnoj razini mo\u017ee otvarati sumnju na diskriminatorno postupanje temeljem vjere ili uvjerenja. Ova analiza usmjerena je prvenstveno na priziv savjesti te ne uklju\u010duje detaljno poja\u0161njavanje ovog povezanog pravnog pitanja. Me\u0111utim, kao sredi\u0161nje tijelo za suzbijanje diskriminacije u RH, vezano za razmatranjima mogu\u0107e diskriminacije do koje bi eventualno do\u0161lo, primjerice u podru\u010dju rada i zapo\u0161ljavanja, ovdje podsje\u0107amo kako je temeljem Ustava RH, prava EU, pravnoobvezuju\u0107ih instrumenata me\u0111unarodnog prava i Zakona o suzbijanju diskriminacije, zabranjena diskriminacija temeljem vjere ili uvjerenja, me\u0111utim da su istovremeno propisane i iznimke kada se nejednako postupanje ne smatra diskriminacijom. Pri tom, odgovor na pitanje je li rije\u010d o diskriminaciji ili propisanoj iznimci, mogu\u0107e je dati tek nakon razmatranja svakog pojedina\u010dnog slu\u010daja i njegovih specifi\u010dnih okolnosti.<\/p>\n<p>U ovoj analizi, izme\u0111u ostalog, navodimo:<\/p>\n<ul>\n<li>priziv savjesti <strong>proizlazi iz slobode mi\u0161ljenja, savjesti ili vjere<\/strong>;<\/li>\n<li><strong>priziv savjesti nije apsolutno pravo, ve\u0107 mo\u017ee biti ograni\u010deno, uklju\u010duju\u0107i radi za\u0161tite zdravlja; <\/strong><\/li>\n<li>me\u0111unarodni pravni okvir, uklju\u010duju\u0107i i pravo EU, dr\u017eavama ne nala\u017ee da omogu\u0107e priziv savjesti u zdravstvu, ve\u0107 da, <strong>ukoliko se dr\u017eave na to odlu\u010de, ono bude adekvatno regulirano <\/strong><\/li>\n<li>velika ve\u0107ina dr\u017eava \u010dlanica EU priznaju pravo na priziv savjesti u zdravstvu, a Republika Hrvatska je to izrijekom u\u010dinila u vi\u0161e zakona iz podru\u010dja zdravstva;<\/li>\n<li>priziv savjesti je <strong>individualno pravo<\/strong> koje kao pojedinci mogu koristiti zdravstveni djelatnici \u2013 a odgovornost je ustanova odnosno dr\u017eave osigurati da pozivanje na priziv savjesti nema utjecaj na cijelu ustanovu odnosno dijelove zdravstvenog sustava;<\/li>\n<li><strong>konkretno &#8211; priziv savjesti<\/strong> <strong>ne smije biti prepreka pristupu pravu na zdravlje<\/strong>, \u0161to se u praksi ipak doga\u0111a; govore\u0107i u kontekstu reproduktivnih prava, to zna\u010di da <strong>\u017eena mora dobiti pravovremene i potpune odnosno njoj razumljive informacije o svim svojim pravima vezanima uz poba\u010daj, kao i pravovremeni pristup zakonom zajam\u010denom pravu na poba\u010daj, bez obzira na \u010dinjenicu postojanja zdravstvenih djelatnika koji se pozivaju na priziv savjesti;<\/strong><\/li>\n<li>iz dosada\u0161nje prakse vidljivo je kako je, radi osiguranja prava na poba\u010daj, potrebno <strong>promijeniti na\u010din na koji se provodi pozivanje na priziv savjesti<\/strong>, <strong>uklju\u010duju\u0107i i detaljniju regulaciju,<\/strong> <strong>kako bi se<\/strong> <strong>osiguralo da zdravstvene ustanove omogu\u0107e pravo na poba\u010daj i kada se svi djelatnici pozivaju na priziv savjesti te kako bi se sprije\u010dile zlouporabe pozivanja na priziv savjesti<\/strong>.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ujedno podsje\u0107amo da izvori navedeni u ovoj analizi imaju <strong>razli\u010ditu pravnu snagu<\/strong> te je va\u017eno razlikovati one koji su pravnoobvezuju\u0107i od onih koji to nisu, uva\u017eavati hijerarhiju pravnoobvezuju\u0107ih pravnih normi, kao i podru\u010dje primjene i adresate pravne norme te ograni\u010denja i iznimke.<\/p>\n<p>Kad je u pitanju Povelja o temeljnim pravima EU, odredbe ovog akta EU odnose se na institucije, tijela, urede i agencije Unije te na dr\u017eave \u010dlanice kada provode pravo Unije. Me\u0111unarodni ugovori koji su sklopljeni i potvr\u0111eni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, \u010dine dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi iznad zakona (u analizi se navode Me\u0111unarodni pakt o gra\u0111anskim i politi\u010dkim pravima &#8211; ICCPR, Me\u0111unarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima &#8211; ICESCR; Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije \u017eena &#8211; CEDAW; Europska konvencija za za\u0161titu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Europska socijalna povelja). Preporuke i mi\u0161ljenja me\u0111unarodnih mehanizama predstavljaju autoritativna tuma\u010denja odredbi obvezuju\u0107ih instrumenata odnosno va\u017ene smjernice za pravilnu provedbu odredbi. Presude Europskog suda za ljudska prava pravno su obvezuju\u0107e za dr\u017eave na koje se odnose, ali ostalim \u010dlanicama Vije\u0107a Europe postavljaju pravne standarde u usporedivim situacijama. Ostali izvori navedeni u nastavku, poput rezolucija Europskog parlamenta i Parlamentarne skup\u0161tine Vije\u0107a Europe, izvje\u0161\u0107a, akcijski planovi i sli\u010dno, nisu pravno obvezuju\u0107i.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h3><strong>2. PREGLED PRAVNIH IZVORA I NEOBVEZUJU\u0106IH DOKUMENATA <\/strong><\/h3>\n<ul>\n<li>\n<h4><strong>UJEDINJENI NARODI<\/strong><\/h4>\n<\/li>\n<\/ul>\n<p><strong>Op\u0107a Deklaracija o ljudskim pravima <\/strong>u \u010dl. 18. navodi kako \u201esvatko ima pravo na slobodu mi\u0161ljenja, savjesti i vjeroispovijed\u201c, te je ista detaljnije razra\u0111ena kroz dva me\u0111unarodna pakta (ICCPR i ICESCR).<\/p>\n<p><strong>Me\u0111unarodni pakt o gra\u0111anskim i politi\u010dkim pravima<\/strong> <strong>&#8211; ICCPR<\/strong> (\u010dl. 18.) regulira da \u201esvatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere\u201c, da \u201enitko ne smije biti podvrgnut prinudi\u201c kojom bi se ta sloboda ugrozila, kao i da se \u201esloboda iskazivanja vjere ili uvjerenja mo\u017ee podvrgnuti samo takvim ograni\u010denjima koja su propisana zakonom i koja su prijeko potrebna radi za\u0161tite javne sigurnosti, reda, zdravlja ili morala, ili temeljnih prava i sloboda drugih\u201c.<\/p>\n<p><strong>Me\u0111unarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima &#8211; ICESCR<\/strong> (\u010dl. 12.) jam\u010di pravo na zdravlje, \u0161to uklju\u010duje i pravo na seksualno i reproduktivno zdravlje.<\/p>\n<p><strong>Konvencija za uklanjanje svih oblika diskriminacije \u017eena<\/strong> <strong>&#8211; CEDAW<\/strong> (\u010dl. 12.) navodi kako dr\u017eave stranke trebaju poduzeti sve odgovaraju\u0107e mjere radi uklanjanja diskriminacije \u017eena u podru\u010dju zdravstvene za\u0161tite kako bi osigurale, na osnovi jednakosti mu\u0161karaca i \u017eena, dostupnost zdravstvenih usluga, uklju\u010duju\u0107i one koje se odnose na planiranje obitelji.<\/p>\n<p>Hrvatska je dr\u017eava stranka ovih instrumenata od 1991. godine, \u0161to zna\u010di da je obavezna primjenjivati ih kao i redovito dostavljati izvje\u0161\u0107a o napretku u njihovoj primjeni.<\/p>\n<p><strong>Odbor za ljudska prava UN-a<\/strong> je tuma\u010de\u0107i <strong>Me\u0111unarodni pakt o gra\u0111anskim i politi\u010dkim pravima<\/strong> &#8211; ICCPR u svom <a href=\"https:\/\/www.refworld.org\/docid\/453883fb22.html\">Op\u0107em komentaru br. 22<\/a> potvrdio da priziv savjesti spada u djelokrug \u010dlanka 18. ICCPR-a, no da ono nije apsolutno pravo, s obzirom na to da sloboda izra\u017eavanja individualnih uvjerenja mo\u017ee biti podlo\u017ena ograni\u010denjima propisanim zakonom i nu\u017enim za za\u0161titu temeljnih prava i sloboda drugih (\u010dlanak 18. stavak 3.). Konkretno, vezano za priziv savjesti u kontekstu vojne obveze Odbor je naveo: \u201ePakt izrijekom ne navodi pravo na priziv savjesti, ali Odbor vjeruje da takvo pravo mo\u017ee proizlaziti iz \u010dl.18., utoliko \u0161to obveza kori\u0161tenja ubojite sile mo\u017ee biti u ozbiljnom sukobu sa slobodom savjesti i pravom na o\u010ditovanje vjere ili uvjerenja.\u201c U <a href=\"https:\/\/www.refworld.org\/docid\/45139c9b4.html\">Op\u0107em komentaru br. 28<\/a>, Odbor za ljudska prava UN-a navodi kako dr\u017eave trebaju osigurati da tradicionalni, povijesni, religijski ili kulturalni stavovi ne budu kori\u0161teni kao opravdanje za kr\u0161enja prava \u017eena na jednakost pred zakonom i na jednakost u ostvarivanju prava zajam\u010denih me\u0111unarodnim paktovima.<\/p>\n<p><strong>Odbor za ekonomska socijalna i kulturna prava UN-a,<\/strong> tuma\u010de\u0107i <strong>Me\u0111unarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima<\/strong> \u2013 ICESCR, u svom <a href=\"https:\/\/www.ohchr.org\/en\/documents\/general-comments-and-recommendations\/general-comment-no-22-2016-right-sexual-and\">Op\u0107em komentaru br. 22<\/a> o pravu na seksualno i reproduktivno zdravlje, precizira da primjena prigovora savjesti ne smije biti prepreka pristupu pravu na zdravlje. Stoga dr\u017eave stranke ICESCR imaju obvezu \u201eprikladno regulirati ovu praksu\u201c kako bi jam\u010dile da priziv savjesti ne ograni\u010dava pristup skrbi za seksualno i reproduktivno zdravlje \u2013 primjerice zahtijevanjem da se osobu uputi pru\u017eateljima koji mogu pru\u017eiti potrebnu zdravstvenu uslugu, kao i da to ne zaustavi provo\u0111enje potrebnih zahvata u hitnim slu\u010dajevima. Osim toga, dr\u017eave stranke moraju osigurati odgovaraju\u0107i broj pru\u017eatelja zdravstvenih usluga koji su spremni i koji su u mogu\u0107nosti pru\u017eati ih unutar razumnog zemljopisnog dosega. Navodimo i stav ovog <a href=\"https:\/\/www.refworld.org\/publisher,CESCR,,POL,52e38a004,0.html\">Odbora u slu\u010daju Poljske<\/a> (periodi\u010dki pregled implementacije ICESCR-a), odnosno poziv dr\u017eavi da regulira priziv savjesti, uklju\u010duju\u0107i i pravnu obavezu zdravstvenih ustanova da uvedu mehanizme sustavnog i pravovremenog upu\u0107ivanja osoba u ustanove koje mogu pru\u017eiti potrebnu zdravstvenu uslugu.<\/p>\n<p><strong>Odbor za uklanjanje svih oblika diskriminacije \u017eena<\/strong>, tuma\u010de\u0107i <strong>Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije \u017eena<\/strong> u svom <a href=\"https:\/\/tbinternet.ohchr.org\/Treaties\/CEDAW\/Shared%20Documents\/1_Global\/INT_CEDAW_GEC_4738_E.pdf\">Op\u0107em komentaru br. 24<\/a> istaknuo je da ako, primjerice, zdravstveni djelatnici odbijaju pru\u017eati zdravstvene usluge temeljem priziva savjesti, potrebno je uvesti mjere kako bi se osiguralo da se \u017eene upu\u0107uje drugim pru\u017eateljima zdravstvenih usluga koji \u0107e ih pravovremeno pru\u017eiti.<\/p>\n<p>Iako nije rije\u010d o odboru koji tuma\u010di odredbe pravnoobvezuju\u0107ujeg instrumenta, ve\u0107 posebnom mehanizmu, navodimo da je <a href=\"https:\/\/www.right-docs.org\/doc\/a-hrc-7-11\/\"><strong>Posebni izvjestitelj UN-a o pravu na zdravlje<\/strong><\/a> ukazao da \u201eizostanak sustava upu\u0107ivanja u druge ustanove nije u skladu s pravom na najvi\u0161u mogu\u0107u razinu zdravlja\u201c.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/documents-dds-ny.un.org\/doc\/UNDOC\/GEN\/G17\/107\/70\/PDF\/G1710770.pdf?OpenElement\">U izvje\u0161\u0107u o Hrvatskoj iz 2017.<\/a>, Posebni izvjestitelj navodi kako je \u201eprekomjerno kori\u0161tenje zakonske mogu\u0107nosti priziva savjesti ograni\u010dio pristup sigurnom poba\u010daju\u201c, s obzirom da se na njega poziva polovica lije\u010dnika u javnom zdravstvu, kao i da \u201eiako je zakonom predvi\u0111eno individualno odbijanje zdravstvene usluge, u praksi se oni doga\u0111aju na razini cijele institucije\u201c. Posebni izvjestitelj je tako\u0111er istaknuo kako dio lije\u010dnika koji se pozivaju na priziv savjesti na radnom mjestu u javnoj zdravstvenoj ustanovi, poba\u010daje obavlja u privatnoj praksi \u0161to dovodi u pitanje njihove motive isticanja priziva savjesti. Tom prilikom podcrtao je kako su prava na seksualno i reproduktivno zdravlje ljudska prava te da stoga regresivne mjere kojima se ometa pristup sigurnom poba\u010daju i kontracepciji, te podriva seksualni odgoj prikladan dobi, mogu rezultirati kr\u0161enjima ljudskih prava.<\/p>\n<p>Kona\u010dno, <strong>Svjetska zdravstvena organizacija (WHO)<\/strong> u <a href=\"https:\/\/www.euro.who.int\/__data\/assets\/pdf_file\/0003\/322275\/Action-plan-sexual-reproductive-health.pdf\">Europskom akcijskom planu za seksualno i reproduktivno zdravlje<\/a> (isti nije pravno obvezuju\u0107) isti\u010de da pojedinci u zdravstvu imaju pravo na priziv savjesti, ali kako ostvarivanje tog prava ne bi trebalo davati mogu\u0107nost ometanja ili uskrate pristupa zakonom reguliranog poba\u010daja, i to zbog rizika koji odgo\u0111ena skrb mo\u017ee predstavljati za \u017eenino zdravlje i \u017eivot. WHO tako\u0111er <a href=\"http:\/\/apps.who.int\/iris\/bitstream\/handle\/10665\/70914\/9789241548434_eng.pdf;jsessionid=0BA9DFA96A9FF2E024D041C19456E065?sequence=1\">nagla\u0161ava<\/a> va\u017enost mehanizma upu\u0107ivanja \u017eene drugom obu\u010denom zdravstvenom djelatniku u istoj ili drugoj lako dostupnoj zdravstvenoj ustanovi i dodaje kako u situacijama kada upu\u0107ivanje nije mogu\u0107e, \u201ezdravstveni djelatnik koji ima priziv savjesti mora osigurati siguran poba\u010daj kako bi spasio \u017eenin \u017eivot ili sprije\u010dio ozbiljno naru\u0161avanje njenog zdravlja\u201c.<\/p>\n<p><strong>\u00a0<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>\n<h4><strong>VIJE\u0106E EUROPE <\/strong><\/h4>\n<\/li>\n<\/ul>\n<p><strong>\u00a0<\/strong><strong>Europska konvencija za za\u0161titu ljudskih prava i temeljnih sloboda \u2013 EKLJP <\/strong>(\u010dl. 9.) jam\u010di da \u201esvatko ima pravo na slobodu mi\u0161ljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uklju\u010duje slobodu da se promijeni vjeroispovijed ili uvjerenje i slobodu da se pojedina\u010dno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje bogoslu\u017ejem, pou\u010davanjem, prakti\u010dnim vr\u0161enjem i obredima.\u201c (\u010dl.9. st.1.). Pri tome \u201esloboda iskazivanja vjeroispovijedi ili uvjerenja podvrgnut \u0107e se samo takvim ograni\u010denjima koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom dru\u0161tvu nu\u017ena radi interesa javnog reda i mira, za\u0161tite javnog reda, zdravlja ili morala ili radi za\u0161tite prava i sloboda drugih.\u201c (\u010dl.9.st.2.)<\/p>\n<p>Konvencija jam\u010di i pravo na po\u0161tivanje privatnog i obiteljskog \u017eivota (\u010dl. 8.), a \u201ejavna vlast se ne\u0107e mije\u0161ati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom dru\u0161tvu nu\u017eno radi interesa dr\u017eavne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprije\u010davanja nereda ili zlo\u010dina, radi za\u0161tite zdravlja ili morala ili radi za\u0161tite prava i sloboda drugih\u201c.<\/p>\n<p>Iako \u010dlanak 9. EKLJP izrijekom ne navodi pravo na priziv savjesti, ni u vojsci, ni u gra\u0111anskoj sferi, prema praksi <strong>Europskog suda za ljudska prava<\/strong> \u2013 ESLJP, za\u0161tita iz \u010dlanka 9. EKLJP odnosi se na protivljenje vojnoj obvezi, kada je ono motivirano ozbiljnim konfliktom izme\u0111u vojne obveze i savjesti pojedinca ili njegovih iskrenih i dubokih vjerskih uvjerenja te je Sud donio cijeli niz presuda glede priziva savjesti u ovom kontekstu.<\/p>\n<p>U svojim je presudama vezanima uz priziv savjesti izvan konteksta vojne slu\u017ebe Europski sud za ljudska prava zauzeo stav kako se ono mo\u017ee ograni\u010diti na temelju javnog interesa u osiguravanju jednakog tretmana za sve korisnike.<a href=\"#_ftn1\" name=\"_ftnref1\">[1]<\/a><\/p>\n<p>Primjeri relevantnih presuda ESLJP u kontekstu priziva savjesti u zdravstvu su:<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<ul>\n<li><a href=\"https:\/\/hudoc.echr.coe.int\/eng#{%22itemid%22:[%22001-22644%22]}\">Pichon i Sajous protiv Francuske<\/a><\/li>\n<\/ul>\n<p>Podnositelji zahtjeva su dvoje farmaceuta koji su odbili trima \u017eenama izdati kontracepcijske pilule (propisane lije\u010dni\u010dkim receptima, u skladu sa zakonom). Podnositelji su se pozivali na \u010dlanak 9. Konvencije, koji im je, kako su tvrdili, jam\u010dio slobodu o\u010ditovanja svoje vjere, za \u0161to su podrazumijevali da se odnosi i na pravo odbijanja prodavanja kontracepcijskih proizvoda \u010dija je uporaba u suprotnosti s njihovim vjerskim uvjerenjima.<\/p>\n<p>Europski sud za ljudska prava odbio je njihov zahtjev, isti\u010du\u0107i kako sve dok je kontracepcijska pilula legalno dostupna za prodaju, i to samo na recept i u ljekarnama, podnositelji ne mogu dati prednost svojim vjerskim uvjerenjima i nametati ih drugima kao opravdanje za odbijanje prodaje takvog proizvoda, s obzirom da imaju na raspolaganju druge na\u010dine manifestiranja svoje vjere izvan profesionalne sfere. Stoga je Sud zaklju\u010dio da osuda podnositelja zahtjeva zbog njihovog odbijanja prodaje kontracepcijskih pilula nije ometala ostvarivanje njihovog prava na slobodu misli, savjesti i vjere, zajam\u010denog \u010dlankom 9. Konvencije.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<ul>\n<li><a href=\"https:\/\/hudoc.echr.coe.int\/fre#{%22itemid%22:[%22001-104911%22]}\">R.R. protiv Poljske<\/a><\/li>\n<\/ul>\n<p>Nakon ultrazvu\u010dnog pregleda obavljenog tijekom osamnaestog tjedna trudno\u0107e, podnositeljica zahtjeva je obavije\u0161tena o mogu\u0107oj malformaciji fetusa. Odmah je izrazila \u017eelju da pobaci ako se dijagnoza potvrdi. Nakon toga je vi\u0161e puta poku\u0161avala ostvariti pristup testiranju, no zbog odugovla\u010denja i propusta j to joj nije bilo omogu\u0107eno sve dok nije bilo prekasno za prekid trudno\u0107e. Tada je uspjela obaviti testiranje, pri \u010demu je dijagnoza i potvr\u0111ena.<\/p>\n<p>Podnositeljica zahtjeva je tvrdila da su povrede Konvencije u njenom slu\u010daju proiza\u0161le iz nedostatka dostupnih postupaka revizije u vezi s odbijanjem lije\u010dnika da joj pru\u017ee prenatalnu dijagnozu i skrb te iz neregulirane i kaoti\u010dne prakse prigovora savjesti prema poljskom zakonu.<\/p>\n<p>Nacionalno zakonodavstvo nedvojbeno je nametnulo obvezu dr\u017eavi da u slu\u010daju sumnje na genetski poreme\u0107aj ili probleme u razvoju osigura nesmetan pristup prenatalnim informacijama i testiranju. Tako\u0111er je nametnuo op\u0107u obvezu lije\u010dnicima da pacijentima daju sve potrebne informacije o njihovim slu\u010dajevima, a pacijentima pravo da dobiju sveobuhvatne informacije o svom zdravlju. Stoga je u relevantno vrijeme na snazi \u200b\u200bbio niz nedvosmislenih zakonskih odredbi koje su specificirale pozitivne obveze dr\u017eave prema trudnicama u pogledu pristupa informacijama o vlastitom zdravlju i zdravlju ploda.<\/p>\n<p>Sud navodi kako je podnositeljica bila je u situaciji velike ranjivosti, a rezultat odugovla\u010denja zdravstvenih djelatnika bilo je \u0161est tjedana bolne neizvjesnosti u vezi sa zdravljem ploda, unato\u010d zakonskoj obvezi medicinskog osoblja da odgovori na njezinu zabrinutost. Podnositeljica zahtjeva je dobila rezultate testova u trenutku kada je bilo prekasno da donese informiranu odluku o tome ho\u0107e li nastaviti trudno\u0107u ili ne (\u0161to joj je zakon omogu\u0107avao). Sud je stoga utvrdio kako je podnositeljica zahtjeva bila poni\u017eena, a njezina je patnja dosegla minimalni prag te\u017eine prema \u010dlanku 3. Konvencije (zabrana mu\u010denja, ne\u010dovje\u010dnog i poni\u017eavaju\u0107eg postupanja).<\/p>\n<p>Sud je utvrdio i povredu \u010dlanka 8. (pravo na privatni \u017eivot), s obzirom da je provedba zakona bila u zna\u010dajnom neskladu s onim \u0161to aktualni zakon uistinu jam\u010di po pitanju prava na poba\u010daj u Poljskoj.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<ul>\n<li><a href=\"https:\/\/hudoc.echr.coe.int\/eng#{%22itemid%22:[%22001-201915%22]}\">Grimmark protiv \u0160vedske<\/a><u> i <\/u><a href=\"https:\/\/hudoc.echr.coe.int\/eng#{%22itemid%22:[%22001-201732%22]}\">Steen protiv \u0160vedske<\/a><\/li>\n<\/ul>\n<p>U oba slu\u010daja Sud nije utvrdio povredu \u010dlanka 9. Konvencije. Naime, dvije podnositeljice koje su bile zaposlene kao medicinske sestre i prekvalificirale se za posao primalja, odbile su sudjelovati u izvo\u0111enju poba\u010daja, zbog \u010dega im nije omogu\u0107eno da rade kao primalje. Sud je smatrao da je njihovo odbijanje da asistiraju pri poba\u010dajima izraz slobode vjeroispovijedi, koja je za\u0161ti\u0107ena \u010dlankom 9. Konvencije, me\u0111utim da je ograni\u010denje tog prava bilo propisano pozitivnim propisima prema kojima zaposlenik ima du\u017enost obavljanja zadanih radnih zadataka te je takvo ograni\u010denje imalo legitimnu svrhu za\u0161tite zdravlja \u017eena koje su tra\u017eile poba\u010daj.<\/p>\n<p>Sud je zaklju\u010dio kako je ograni\u010denje slobode vjeroispovijedi primalja tako\u0111er bilo nu\u017eno i razmjerno, budu\u0107i da \u0160vedska u svom zdravstvenom sustavu omogu\u0107ava poba\u010daj u skladu sa zakonom, pa je stoga pozitivna obveza dr\u017eave organizirati taj sustav na na\u010din da pravo na priziv savjesti zdravstvenih djelatnika ne onemogu\u0107ava dostupnost te zdravstvene usluge.<\/p>\n<p>Europski sud za ljudska prava je utvrdio pravne standarde vezane za priziv savjesti u zdravstvu i u presudi <a href=\"https:\/\/hudoc.echr.coe.int\/fre#{%22itemid%22:[%22002-7226%22]}\">P. i S. protiv Poljske<\/a>, u kojoj je ponovio kako su dr\u017eave obavezne organizirati zdravstveni sustav na na\u010din da ostvarivanje prava na priziv savjesti zdravstvenih djelatnika u profesionalnom okru\u017eenju ne predstavlja prepreku pacijentima u pristupu zdravstvenim zahvatima na koje imaju zakonsko pravo.<\/p>\n<p><strong>Europska socijalna povelja <\/strong>jam\u010di pravo na zdravstvenu za\u0161titu u \u010dlanku 11.<a href=\"#_ftn2\" name=\"_ftnref2\">[2]<\/a><\/p>\n<p><strong>Europski odbor za socijalna prava<a href=\"#_ftn3\" name=\"_ftnref3\">[3]<\/a> <\/strong>je u pogledu primjene <strong>Europske socijalne povelje<\/strong> vezano za priziv savjesti u podru\u010dju zdravstva razmatrao vi\u0161e pritu\u017ebi<a href=\"#_ftn4\" name=\"_ftnref4\">[4]<\/a>:<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<ul>\n<li><a href=\"https:\/\/hudoc.esc.coe.int\/eng\/#{%22sort%22:[%22ESCPublicationDate%20Descending%22],%22ESCDcIdentifier%22:[%22cc-91-2013-dadmissandmerits-en%22]}\">Confederazione Generale Italiana del Lavoro (CGIL) v. Italy Complaint No. 91\/2013<\/a><\/li>\n<\/ul>\n<p>Pritu\u017eitelj (sindikat) tvrdio je da je da se nacionalni propis koji regulira prigovor savjesti lije\u010dnika i drugih zdravstvenih djelatnika vezano za poba\u010daj ne provodi ispravno u praksi i utje\u010de na dostupnost poba\u010daja, \u010dime dovodi do kr\u0161enja niza prava zajam\u010denih Europskom socijalnom poveljom.<\/p>\n<p>Odbor je zaklju\u010dio kako je uistinu rije\u010d o kr\u0161enju prava na zdravlje, zatim kr\u0161enja prava na rad (zbog razli\u010ditog tretmana osoblja koje obavlja i koje ne obavlja poba\u010daje), kao i povrede prava na dostojanstvo na radu. Uva\u017eio je tvrdnju sindikata da su pote\u0161ko\u0107e u pristupu poba\u010daju posljedica posebno velikog broja zdravstvenih djelatnika koji ostvaruju pravo na prigovor savjesti, kao i \u010dinjenice da mjere koje su poduzela nadle\u017ena tijela kako bi tome dosko\u010dila, nisu dovoljne.<\/p>\n<p>Odbor isti\u010de da je situacija u Italiji takva da su \u017eene u nekim slu\u010dajevima prisiljene, s obzirom na hitan karakter potrebnih zahvata, poba\u010daj obaviti u drugim zdravstvenim ustanovama u Italiji ili u inozemstvu, ili to u\u010diniti bez potpore ili kontrole nadle\u017enih zdravstvenih tijela, ili im je onemogu\u0107en pristup poba\u010daju na koje imaju zakonsko pravo. To, isti\u010de Odbor, mo\u017ee imati \u200b\u200bznatne rizike za zdravlje i dobrobit doti\u010dnih \u017eena, \u0161to je u suprotnosti s pravom na za\u0161titu zdravlja zajam\u010denom \u010dlankom 11. Povelje.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<ul>\n<li><a href=\"https:\/\/hudoc.esc.coe.int\/eng\/#{%22sort%22:[%22ESCPublicationDate%20Descending%22],%22ESCDcIdentifier%22:[%22cc-99-2013-dmerits-en%22]}\">Federation of Catholic Families in Europe (FAFCE) v. Sweden Complaint No. 99\/2013<\/a><\/li>\n<\/ul>\n<p>Pritu\u017eitelji su se Odboru obratili pozivaju\u0107i se na pravo na zdravlje (\u010dlanak 11. Povelje) i navode\u0107i, izme\u0111u ostalog, da \u0160vedska nije donijela sveobuhvatan i jasan zakonski okvir za reguliranje prigovora savjesti od strane pru\u017eatelja zdravstvenih usluga i koji su zato diskriminirani, kao i da je \u0161vedski Odbor za zdravstvo i socijalnu skrb nezakonito dopustio poba\u010daje u kasnim trudno\u0107ama u slu\u010dajevima kada je fetus mogao pre\u017eivjeti.<\/p>\n<p>Odbor je zaklju\u010dio da nije do\u0161lo do povrede \u010dl.11. Povelje, pri \u010demu je naveo i kako \u010dlanak 11. \u201ene name\u0107e dr\u017eavama pozitivnu obvezu da zdravstvenim radnicima osiguraju pravo na prigovor savjesti\u201c i podsjetio kako je ranije (predmet<a href=\"https:\/\/hudoc.esc.coe.int\/eng\/#{%22sort%22:[%22ESCPublicationDate%20Descending%22],%22ESCDcIdentifier%22:[%22cc-87-2012-dmerits-en%22]}\"> International Planned Parenthood Federation \u2013 European Network (IPPF EN) v. Italy Complaint No. 87\/2012<\/a>) ispitao pitanje prava na prigovor savjesti u situaciji kada su zdravstveni djelatnici ostvarivali zakonsko pravo na prigovor savjesti, ali su posljedice nedostataka u primjeni zakona bile nespojive s pravom \u017eena na za\u0161titu svog zdravlja u kontekstu poba\u010daja.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Parlamentarna skupina Vije\u0107e Europe<\/strong> u <a href=\"http:\/\/assembly.coe.int\/nw\/xml\/XRef\/Xref-XML2HTML-en.asp?fileid=17638\">Rezoluciji 1607 iz 2008. godine<\/a> <strong>Pristup sigurnom i zakonitom poba\u010daju u Europi<\/strong> (koja nije pravno obvezuju\u0107a), izme\u0111u ostalog navodi kako razli\u010dite okolnosti, poput nedostatka lije\u010dnika voljnih obavljati poba\u010daje, imaju potencijal \u017eenama u praksi ote\u017eati ili onemogu\u0107iti pristup sigurnom, financijski pristupa\u010dnom poba\u010daju, odnosno prihvatljivoj i primjerenoj skrbi vezanoj uz poba\u010daj<\/p>\n<p>Parlamentarna skup\u0161tina Vije\u0107a Europe u <a href=\"http:\/\/assembly.coe.int\/nw\/xml\/XRef\/Xref-XML2HTML-en.asp?fileid=17909\">Rezoluciji 1763 iz 2010. godine<\/a> <strong>Pravo na priziv savjesti u zakonitoj medicinskoj skrbi<\/strong> (koja nije pravno obvezuju\u0107a) isti\u010de kako nitko ne smije biti prisiljen, smatran odgovornim ili diskriminiran na bilo koji na\u010din zbog odbijanja poba\u010daja, kao i da dr\u017eava ima odgovornost pacijentima osigurati pravodoban pristup medicinskoj skrbi u skladu sa zakonom. U Rezoluciji je Skup\u0161tina izrazila zabrinutost da \u201eneregulirana uporaba priziva savjesti mo\u017ee nerazmjerno utjecati na \u017eene, posebice one s niskim primanjima ili koje \u017eive u ruralnim podru\u010djima\u201c. Ipak, navodi kako je priziv savjesti u velikoj ve\u0107ini dr\u017eava \u010dlanica Vije\u0107a Europe adekvatno reguliran, odnosno da postoji sveobuhvatan i jasan pravni okvir i javne politike koji reguliraju praksu prigovora savjesti od strane pru\u017eatelja zdravstvenih usluga, \u010dime se osigurava da se interesi i prava pojedinaca koji tra\u017ee zakonom zajam\u010dene zdravstvene usluge po\u0161tuju, \u0161tite i ispunjavaju.<\/p>\n<p>Skup\u0161tina je ujedno pozvala dr\u017eave \u010dlanice Vije\u0107a Europe da izrade sveobuhvatne i jasne propise koji definiraju i reguliraju prigovor savjesti u pogledu zdravstvenih usluga, a koji: jam\u010de pravo na prigovor savjesti u svezi sudjelovanja u medicinskom postupku; osiguravaju da pacijenti budu pravodobno obavije\u0161teni o svakom prigovoru savjesti i upu\u0107eni drugom pru\u017eatelju zdravstvene skrbi; osiguravaju da pacijenti dobiju odgovaraju\u0107i tretman, posebno u hitnim slu\u010dajevima.<\/p>\n<p>Napokon, kao najrecentniji dokument, (za sada) nacrt <a href=\"https:\/\/pace.coe.int\/en\/files\/30069\">Rezolucije 2439 iz 2022. godine<\/a> <strong>Pristup poba\u010daju u Europi<\/strong><a href=\"#_ftn5\" name=\"_ftnref5\">[5]<\/a> poziva dr\u017eave \u010dlanice Vije\u0107a Europe \u201eda osiguraju stvarni pristup zakonitoj skrbi vezanoj uz poba\u010daj, ako je to predvi\u0111eno nacionalnim zakonodavstvom, i relevantno savjetovanje kvalificiranih zdravstvenih djelatnika koji pru\u017eaju objektivne informacije; prigovor savjesti, ako je legalan, nikada ne bi trebao ograni\u010davati stvarni i pravodobni pristup zakonitoj skrbi o poba\u010daju (10.5); te da osposobljavaju zdravstvene djelatnike za pru\u017eanje informacija i skrbi vezanih uz poba\u010daj, na nepristran, neosu\u0111uju\u0107i, po\u0161tivaju\u0107i, povjerljiv na\u010din, potkrijepljen relevantnim podatcima; da za\u0161tite zdravstvene djelatnike koji pru\u017eaju skrb vezanu za poba\u010daj od verbalnih ili fizi\u010dkih prijetnji ili napada te bilo kakvog pritiska ili odmazde, uklju\u010duju\u0107i profesionalne (10.6).\u201c<\/p>\n<p><strong>Povjerenica Vije\u0107a Europe za ljudska prava<\/strong> je pak u publikaciji <a href=\"https:\/\/www.coe.int\/en\/web\/commissioner\/women-s-sexual-and-reproductive-rights-in-europe\">Seksualno i reproduktivno zdravlje i prava \u017eena u Europi (issue paper) iz 2017<\/a>. napravila osvrt na trenutni pravni okvir i praksu diljem Europe, pri \u010demu razmatraju\u0107i priziv savjesti u kontekstu reproduktivnih prava \u017eena navodi da me\u0111unarodni standardi ljudskih prava obvezuju dr\u017eave da poduzmu u\u010dinkovite mjere kako bi osigurale da odbijanje pru\u017eanja zdravstvene skrbi od strane zdravstvenih djelatnika na temelju savjesti ili vjere ne ugro\u017eava pristup \u017eena seksualnoj i reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi.<\/p>\n<p>Povjerenica navodi da su Europski odbor za socijalna prava, ESLJP, Odbor za uklanjanje svih oblika diskriminacije \u017eena, Odbor za gospodarska, socijalna i kulturna prava te Odbor za ljudska prava posebno naglasili da u skladu s me\u0111unarodnim pravom o ljudskim pravima, pravo na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja ne podrazumijeva apsolutno pravo na o\u010ditovanje vjere ili uvjerenja te su odbili priznati bilo koje ovla\u0161tenje zdravstvenih djelatnika da odbiju zdravstvenu skrb o seksualnom i reproduktivnom zdravlju u okviru me\u0111unarodnog prava ljudskih prava. Povjerenica navodi da bilo koje odbijanje zdravstvenih djelatnika na temelju vjere ili uvjerenja da pru\u017ee zdravstvenu skrb ne smije ugroziti pravo \u017eena na pristup zdravstvenim uslugama spolnog i reproduktivnog zdravlja. Tako\u0111er navodi da ukoliko nacionalni zakoni ili prakse omogu\u0107uju zdravstvenim djelatnicima odbijanje pru\u017eanja odre\u0111enog oblika zdravstvene skrbi, uklju\u010duju\u0107i poba\u010daj, me\u0111unarodni standardi ljudskih prava nala\u017eu da se pritom ne smije utjecati na pristup relevantnoj zdravstvenoj skrbi.<\/p>\n<p>Napokon, Povjerenica se osvrnula i na \u010desto spominjanu Rezoluciju 1763 pri \u010demu navodi \u201eIako se u Rezoluciji 1763 Parlamentarne skup\u0161tine Vije\u0107a Europe (2010.) tvrdi da bi medicinskim ustanovama trebalo dopustiti odbijanje pru\u017eanja odre\u0111ene zdravstvene skrbi, to je stajali\u0161te u suprotnosti s opetovanim preporukama me\u0111unarodnih mehanizama za ljudska prava koji dosljedno ukazuju da se institucijama ne smije dopustiti odbijanje pru\u017eanja skrbi o spolnom i reproduktivnom zdravlju pozivanjem na priziv savjesti.\u201c<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<ul>\n<li>\n<h4><strong>EUROPSKA UNIJA <\/strong><\/h4>\n<\/li>\n<\/ul>\n<p><a href=\"https:\/\/eur-lex.europa.eu\/legal-content\/EN\/TXT\/PDF\/?uri=CELEX:12012P\/TXT&#038;from=EN\"><strong>Povelja o temeljnim pravima Europske unije<\/strong><\/a> jam\u010di pravo na slobodu misli, savjesti i vjere (\u010dlanak 10.), a pravo na prigovor savjesti \u201epriznaje se u skladu s nacionalnim zakonima koji ure\u0111uju ostvarivanje ovog prava\u201d (\u010dlanak 10. st. 2.). Povelja, dakle, priziv \u0161titi ako\/kad\/kako ga priznaju zakoni dr\u017eava \u010dlanica. Istovremeno, pravo na prigovor savjesti treba biti uravnote\u017eeno s pravom na zdravstvenu za\u0161titu koje je tako\u0111er zajam\u010deno Poveljom (\u010dlanak 35.).<\/p>\n<p>Dodatno, Povelja predvi\u0111a da se opseg i zna\u010denje prava koje ona jam\u010di trebaju tuma\u010diti i u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije, stoga se pravo na prigovor savjesti prema pravu EU-a treba tuma\u010diti na isti na\u010din kao i sudska praksa ovih sudova.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/eur-lex.europa.eu\/summary\/HR\/c10823\"><strong>Direktiva o jednakosti pri zapo\u0161ljavanju<\/strong><\/a> jam\u010di jednako postupanje bez obzira na vjeru i uvjerenje (izme\u0111u ostalog) pri zapo\u0161ljavanju, a obuhva\u0107a i za\u0161titu zdravstvenih djelatnika od diskriminacije. No, \u010dlanak 4. stavak 1. Direktive propisuje da razli\u010dito postupanje na temelju vjere ili uvjerenja ne predstavlja diskriminaciju \u201ekada zbog prirode odre\u0111enih profesionalnih djelatnosti ili zbog uvjeta u kojima se obavljaju takva zna\u010dajka predstavlja stvarni i odlu\u010duju\u0107i uvjet za obavljanje odre\u0111enog zanimanja, ako je svrha opravdana, a zahtjev proporcionalan\u201c. Takav test razmjernosti bi se trebalo utvr\u0111ivati u sudskim postupcima, pri \u010demu bi se uzimala u obzir priroda pru\u017eenih usluga te svaki nerazmjeran teret koji se stavlja na poslodavca i na prava i slobode drugih, kao rezultat priziva savjesti.<\/p>\n<p>Kona\u010dno, budu\u0107i da su sve dr\u017eave \u010dlanice EU (uklju\u010duju\u0107i i Hrvatsku) ratificirale Europsku konvenciju za za\u0161titu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ograni\u010denja prigovora savjesti koje je Konvencijom uokvirilo Vije\u0107e Europe odnose se i na sve dr\u017eave \u010dlanice EU.<\/p>\n<p>Osim toga, pravo Europske unije i sudska praksa Suda EU potvrdili su da se temeljna prava zajam\u010dena Konvencijom smatraju op\u0107im na\u010delima prava EU, kao i da zna\u010denje i opseg prava sadr\u017eanih u Povelji moraju biti isti kao oni koje je utvrdio Europski sud za ljudska prava. I Sud EU je potvrdio da temeljna prava EU-a trebaju odgovarati pravima zajam\u010denim Europskom konvencijom o za\u0161titi ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga se zakonodavstvo EU treba tuma\u010diti u svjetlu prava i sudske prakse razvijene u skladu s Europskom konvencijom o za\u0161titi ljudskih prava i temeljnih sloboda.<\/p>\n<p><strong>Europski parlament \u2013 Rezolucija <\/strong><a href=\"https:\/\/www.europarl.europa.eu\/doceo\/document\/TA-9-2021-0314_HR.html\"><strong>Seksualno i reproduktivno zdravlje i prava u EU-u u kontekstu zdravlja \u017eena<\/strong><\/a> (nije pravno obvezuju\u0107a) navodi da Europski parlament, u pogledu skrbi u vezi sa sigurnim i legalnim poba\u010dajem utemeljenoj na zdravlju i pravima \u017eena \u201euvi\u0111a da se zbog osobnih razloga pojedini lije\u010dnici mogu pozvati na prigovor savjesti; me\u0111utim, nagla\u0161ava da se prigovorom savjesti pojedinca ne smije zadirati u pravo pacijenta na potpuni pristup zdravstvenoj skrbi i uslugama; poziva dr\u017eave \u010dlanice i pru\u017eatelje zdravstvene skrbi da u obzir uzmu te okolnosti pri geografskom ustroju pru\u017eanja zdravstvenih usluga\u201c. Ujedno \u201e\u017eali \u0161to ponekad uobi\u010dajena praksa u dr\u017eavama \u010dlanicama dopu\u0161ta lije\u010dnicima, a ponekad i cijelim zdravstvenim ustanovama, da odbiju pru\u017eati zdravstvene usluge na temelju takozvanog prigovora savjesti, \u0161to dovodi do uskra\u0107ivanja skrbi u vezi s poba\u010dajem na temelju vjere ili savjesti te ugro\u017eava \u017eivot i prava \u017eena; primje\u0107uje da se prigovor savjesti \u010desto primjenjuje u situacijama u kojima bi bilo kakva odgoda mogla ugroziti \u017eivot ili zdravlje pacijenta\u201c. U Rezoluciji EP tako\u0111er navodi da \u201euvi\u0111a da prigovor savjesti ote\u017eava i pristup zdravstvenim pregledima tijekom trudno\u0107e, \u0161to nije samo povreda prava \u017eena na informacije o stanju fetusa, nego u mnogim slu\u010dajevima i spre\u010dava uspje\u0161no lije\u010denje tijekom trudno\u0107e ili neposredno po ro\u0111enju; poziva dr\u017eave \u010dlanice da provedu u\u010dinkovite regulatorne mjere i mjere provedbe kojima se osigurava da prigovor \u201esavjesti\u201d ne ugro\u017eava pravodoban pristup \u017eena skrbi povezanoj sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem\u201c.<\/p>\n<p><strong>\u00a0<\/strong><\/p>\n<ul>\n<li>\n<h4><strong>ME\u0110UNARODNO UDRU\u017dENJE GINEKOLOGA I OPSTETRI\u010cARA (FIGO)<\/strong><\/h4>\n<\/li>\n<\/ul>\n<p>Napokon, na kraju prikaza me\u0111unarodnih i europskih pravnih izvora i neobvezuju\u0107ih standarda, iako nije rije\u010d o me\u0111unarodnoj organizaciji, ve\u0107 me\u0111unarodnom stru\u010dnom udru\u017eenju, ali s obzirom na ulogu struke u ovim razmatranjima, navodimo i da je <strong>Me\u0111unarodno udru\u017eenje ginekologa i opstetri\u010dara (FIGO)<\/strong> donijelo svoju <a href=\"https:\/\/www.figo.org\/resolution-conscientious-objection-2006\"><strong>Rezoluciju o prizivu savjesti<\/strong><\/a> 2006. godine.<\/p>\n<p>U njoj se prepoznaje da lije\u010dnici imaju eti\u010dku obvezu, u svakom trenutku, svakom pacijentu za kojeg skrbe biti na korist i sprije\u010diti nano\u0161enje \u0161tete, zatim da su pru\u017eatelji obvezni informirati pacijente o svim medicinskim mogu\u0107nostima za njihovu zdravstvenu skrb i po\u0161tivati njihov izbor (autonomiju), kao i prava pacijenata na pravovremeni pristup medicinskim uslugama. U Rezoluciji se potvr\u0111uje da lije\u010dnici imaju pravo na po\u0161tivanje priziva savjesti i u kontekstu ne poduzimanja i poduzimanja zakonite usluge. Tako\u0111er se ukazuje na du\u017enost stru\u010dnjaka da se pridr\u017eavaju znanstveno i stru\u010dno utvr\u0111enih definicija usluga u podru\u010dju reproduktivnog zdravlja, a ne da ih pogre\u0161no okarakteriziraju na temelju osobnih uvjerenja.<\/p>\n<p>Nadalje, FIGO u Rezoluciji potvr\u0111uje da, kako bi se eti\u010dki pona\u0161ali, stru\u010dnjaci trebaju: javno navesti koje stru\u010dne usluge odbijaju pru\u017eati na temelju savjesti; uputiti pacijente koji zatra\u017ee takve usluge, ili za \u010diju skrb takva usluga predstavlja medicinsku mogu\u0107nost, drugim lije\u010dnicima koji se ne protive pru\u017eanju takvih usluga; osigurati pravovremenu skrb svojim pacijentima kada upu\u0107ivanje drugim lije\u010dnicima nije mogu\u0107e te bi odgoda ugrozila zdravlje i dobrobit pacijenata; u hitnim situacijama osigurati skrb bez obzira na osobni priziv savjesti lije\u010dnika.<\/p>\n<p><strong>\u00a0<\/strong><\/p>\n<h3><strong>3. REGULACIJA PRIZIVA SAVJESTI NA NACIONALNOJ RAZINI <\/strong><\/h3>\n<p>Trenutno na nacionalnoj razini velika ve\u0107ina dr\u017eava \u010dlanica EU priznaju pravo na priziv savjesti u zdravstvu, no na razli\u010dite na\u010dine, te je vrlo razli\u010dit broj pojedinaca koji se na njega pozivaju. U pogledu regulacije u nacionalnim pravnim propisima u Republici Hrvatskoj on je ure\u0111en kroz vi\u0161e dokumenata.<\/p>\n<p><strong>Ustav Republike Hrvatske<\/strong> u \u010dlanku 40. jam\u010di slobodu savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno o\u010ditovanje vjere ili drugog uvjerenja.<\/p>\n<p>Ovo je pravo mogu\u0107e ograni\u010diti sukladno \u010dlanku 9. EKLJP, pa \u0107e ograni\u010denje biti opravdano samo ako je propisano zakonom i nu\u017eno u demokratskom dru\u0161tvu radi interesa javnog reda i mira, za\u0161tite javnog reda, zdravlja ili morala ili radi za\u0161tite prava i sloboda drugih.<\/p>\n<p>Ustav RH izrijekom navodi priziv savjesti, u \u010dl. 47. koji se odnosi na vojnu obvezu i obranu Republike Hrvatske, u kojem se navodi da je dopu\u0161ten priziv savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojni\u010dkih du\u017enosti u oru\u017eanim snagama.<\/p>\n<p>U pru\u017eanju zdravstvene za\u0161tite priziv savjesti omogu\u0107en je zdravstvenim djelatnicima temeljem <strong>vi\u0161e zakona iz podru\u010dja zdravstva<\/strong> &#8211; <strong>Zakonom o lije\u010dni\u0161tvu, Zakonom o sestrinstvu, Zakonom o dentalnoj medicini, Zakonom o medicinski potpomognutoj oplodnji<\/strong>, kao i Kodeksom medicinske etike i deontologije, Eti\u010dkim kodeksom primalja te Kodeksom ljekarni\u010dke etike i deontologije.<\/p>\n<p><strong>Tako na primjer Zakon o lije\u010dni\u0161tvu<\/strong> (\u010dl.20) propisuje da se lije\u010dnik radi svojih eti\u010dkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja, ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provo\u0111enje dijagnostike, lije\u010denja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi \u017eivot pacijenta. Lije\u010dnik mora pacijenta pravodobno izvijestiti o svojoj odluci te ga uputiti drugom lije\u010dniku iste struke, a o pozivu na priziv savjesti du\u017ean je izvijestiti i svog nadre\u0111enog ili poslodavca.<\/p>\n<p>U pogledu zakonske regulacije priziva savjesti specifi\u010dno u kontekstu prekida trudno\u0107e, <strong>Ustavni sud<\/strong> je rje\u0161avaju\u0107i o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlu\u010divanje o ra\u0111anju djece s Ustavom <a href=\"https:\/\/narodne-novine.nn.hr\/clanci\/sluzbeni\/2017_03_25_564.html\">(rje\u0161enje broj U-I-60\/1991 i dr. od 21. velja\u010de 2017.)<\/a> nalo\u017eio Hrvatskom saboru da u roku od dvije godine donese novi zakon koji bi regulirao prekid trudno\u0107e u skladu s njegovim utvr\u0111enjima. U tom je rje\u0161enju naveo da je, izme\u0111u ostalog, na zakonodavcu odrediti ho\u0107e li novim zakonom urediti pitanje priziva savjesti lije\u010dnika koji ne \u017eele obavljati prekide trudno\u0107e.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h3><strong>4. PRIMJERI IZ PRAKSE PU\u010cKE PRAVOBRANITELJICE<\/strong><\/h3>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h4><strong>Slu\u010dajevi pripadnika vjerske zajednice Jehovinih svjedoka <\/strong><\/h4>\n<p>U izvje\u0161\u0107ima pu\u010dke pravobraniteljice Hrvatskom saboru vi\u0161e godina ukazivali smo na probleme vezane uz priziv savjesti kroz predmet uskrate zdravstvene za\u0161tite pripadnicima vjerske zajednice Jehovinih svjedoka, koji u skladu sa svojom vjerom u slu\u010daju komplikacija prilikom operativnog zahvata odbijaju dati suglasnost za transfuziju krvi, pri \u010demu su se svi lije\u010dnici odre\u0111ene klinike pozvali na priziv savjesti.<\/p>\n<p>Tada smo upozorili na problem uzrokovan pojavom da svi zdravstveni djelatnici pojedine ustanove odbiju provoditi odre\u0111ene medicinske postupke pozivaju\u0107i se na priziv savjesti, a \u0161to se doga\u0111alo i u vezi s prekidom trudno\u0107e u skladu sa zakonom.<\/p>\n<p>S obzirom na u\u010dinak koji ima priziv savjesti svih djelatnika na prava drugih osoba, jo\u0161 u Izvje\u0161\u0107u za 2016. smo dali preporuku Ministarstvu zdravstva i Ministarstvu rada da unaprijede pravni okvir o prizivu savjesti zdravstvenih radnika kako bi se pacijentima osigurala odgovaraju\u0107a zdravstvena skrb sukladno njihovom vjerskom uvjerenju i najvi\u0161im profesionalnim standardima. Dodatno smo Ministarstvu zdravstva u Izvje\u0161\u0107u za 2018. dali preporuku da pripremi potrebne zakonske izmjene kojima bi se onemogu\u0107io tzv. institucionalni priziv savjesti, propisao na\u010din obavje\u0161tavanja pacijenata odnosno poslodavca o odluci na priziv savjesti i propisao na\u010din upu\u0107ivanja pacijenata drugom zdravstvenom djelatniku iste struke.<\/p>\n<h4><\/h4>\n<h4><strong>Slu\u010daj gospo\u0111e Mirele \u010cavajde <\/strong><\/h4>\n<p>Posljednji primjer koji je izazvao rasprave o prizivu savjesti u Hrvatskoj bio je slu\u010daj gospo\u0111e Mirele \u010cavajde koja je, kako bi ostvarila zajam\u010deno pravo na prekid trudno\u0107e, ali i osvijestila javnost o ovom sustavnom problemu, u iznimno zahtjevnoj osobnoj i obiteljskoj situaciji hrabro iznijela svoja iskustva o onemogu\u0107avanju pristupa tom pravu. Kako je rije\u010d o primjeru koji ukazuje na sustavne probleme iznimnog dosega, a uva\u017eavaju\u0107i ulogu i postupanje pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, povodom ovog slu\u010daja otvorili smo predmet i pokrenuli ispitni postupak, u skladu s mandatima institucije pu\u010dke pravobraniteljice. U me\u0111uvremenu je objavljeno i kako je zdravstvena inspekcija dovr\u0161ila nadzor i utvrdila nepravilnosti u KB Sveti Duh i KBC Sestre milosrdnice, a njihove zaklju\u010dke tako\u0111er smo uklju\u010dili u ispitni postupak. Rezultate na\u0161eg postupanja objavit \u0107emo kad dovr\u0161imo ispitni postupak, \u0161to \u0107e ovisiti i o brzini kojom \u0107emo dobivati tra\u017eena o\u010ditovanja nadle\u017enih tijela.<\/p>\n<p>U<a href=\"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/slucaj-postupanja-zagrebackih-bolnica-prema-trudnici-4-koraka-kao-odgovor-na-sustavnost-i-doseg-problema\/\"> javnoj reakciji<\/a> u pogledu priziva savjesti u zdravstvu istaknuli smo da se u javnosti posljednjih godina o prizivu savjesti najvi\u0161e govorilo u kontekstu odbijanja vr\u0161enja prekida trudno\u0107e, koji nije primjereno dostupan jer ga u nekim zdravstvenim ustanovama svi ginekolozi odbijaju izvr\u0161iti uslijed svog priziva savjesti te da je ukoliko se svi ginekolozi u nekoj zdravstvenoj ustanovi pozivaju na priziv savjesti, odgovornost ustanove omogu\u0107iti zakonite zahvate, uklju\u010duju\u0107i putem anga\u017eiranja drugog ili drugih lije\u010dnika. S obzirom na brojke lije\u010dnika koji se pozivaju na priziv savjesti zaklju\u010dili smo da je problem potencijalno i zna\u010dajniji te je pitanje do koje mjere je protivljenje prekidu trudno\u0107e postalo \u0161iri i sve \u010de\u0161\u0107i stav ginekologa u Hrvatskoj, a ne samo pojedina\u010dni osobni stav, s obzirom na broj zdravstvenih djelatnika koji su stru\u010dni za obavljanje poba\u010daja, a koji taj zahvat ne pru\u017eaju zbog priziva savjesti.<\/p>\n<p>Stoga smo naveli kako je na razini \u010ditavog sustava nu\u017eno:<\/p>\n<ul>\n<li>provoditi zakon na snazi, uklju\u010duju\u0107i vezano za postupke odobravanja zahtjeva u iznimnim situacijama<\/li>\n<li>a\u017eurno, potpuno i jasno informirati pacijentice o njihovim pravima<\/li>\n<li>unaprijediti komunikaciju lije\u010dnika s pacijenticama, uva\u017eavaju\u0107i njihova prava, dostojanstvo i specifi\u010dne okolnosti (primjerice, njihovu dob, du\u0161evno stanje i dr.)<\/li>\n<li>osigurati da zdravstvene ustanove pru\u017eaju zakonom dopu\u0161tene zahvate i kada se svi djelatnici pozivaju na priziv savjesti<\/li>\n<\/ul>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<h3><strong>5. ZAKLJU\u010cAK<\/strong><\/h3>\n<p>Ovi predmeti, kao i drugi slu\u010dajevi koji su se pojavili u javnosti u pogledu prava na prekid trudno\u0107e, ukazuju na <strong>probleme u na\u010dinu na koji se u RH provodi priziv savjesti u zdravstvu i u\u010dinke toga u praksi<\/strong>. Organizacije civilnog dru\u0161tva i dugogodi\u0161nji rad pravobraniteljice za ravnopravnost spolova pri tom ve\u0107 godinama ukazuju na pojavu da se svi djelatnici pojedinih zdravstvenih ustanova pozivaju na priziv savjesti u pogledu prekida trudno\u0107e koje je u RH odre\u0111en kao pravo.<\/p>\n<p><strong>Priziv savjesti je individualno pravo te je zakonski u RH tako i propisan<\/strong>. Obveza je zdravstvenih djelatnika da o svom prizivu savjesti pravodobno obavijeste nadre\u0111enog odnosno poslodavca, kao i pacijente, te da pacijente na vrijeme upute drugom, za njih lako dostupnom, djelatniku iste struke. Istovremeno, <strong>iz perspektive onih koji tra\u017ee zdravstvenu uslugu va\u017eno je kako prizivanje funkcionira mimo pojedina\u010dnog lije\u010dnika &#8211;<\/strong> <strong>kako se provodi na razini ustanova i na razini zdravstvenog sustava<\/strong>. Va\u017eno im je ho\u0107e li dobiti potrebnu zdravstvenu uslugu i koliko brzo, a pri tome su \u010desto u ranjivoj poziciji, ovisni o stru\u010dnosti lije\u010dnika da im pru\u017ee potrebnu zdravstvenu uslugu koja je garantirana zakonom i informacijama o njihovim pravima koje \u0107e im pri tom dati. Pitanje kako se priziv savjesti provodi na razini ustanova i na razini zdravstvenog sustava postaje dodatno va\u017eno kada postoji veliki broj onih koji se pozivaju na priziv savjesti, a osobito kada to \u010dine svi stru\u010dni djelatnici neke ustanove. Pri tome je <strong>odgovornost ustanova i zdravstvenog sustava, odnosno dr\u017eave, osigurati u\u010dinkovito po\u0161tivanje prava. <\/strong><\/p>\n<p>Kao \u0161to se vidi iz izlo\u017eenog pravnog okvira, priziv savjesti je u RH odre\u0111en kao pravo lije\u010dnika odnosno zdravstvenih djelatnika, me\u0111utim, suprotno nekim navodima da je rije\u010d o me\u0111unarodnim pravom jasno zagarantiranom ljudskom pravu koje se ne mo\u017ee ograni\u010diti, prema izvorima me\u0111unarodnog prava priziv savjesti mo\u017ee biti ograni\u010den. Dapa\u010de, <strong>priziv savjesti u zdravstvu jest ograni\u010den za\u0161titom zdravlja i ne smije biti prepreka pristupu zakonom zajam\u010denim zdravstvenim uslugama<\/strong>.<\/p>\n<p>Stoga je <strong>potrebno sustav urediti na na\u010din da pravo doista funkcionira u praksi &#8211; uva\u017eavaju\u0107i pravo na priziv savjesti, ali na na\u010din da bude osiguran pristup zakonom zajam\u010denim zdravstvenim uslugama.<\/strong><\/p>\n<p>Kako bi doista napokon do\u0161lo do rje\u0161avanja sustavnih problema u praksi, potrebno je <strong>promijeniti na\u010din na koji se pozivanje na priziv savjesti<\/strong> <strong>provodi, kako ne bi bilo slu\u010dajeva kada je time ote\u017ean ili uskra\u0107en pristup zdravstvenoj skrbi. <\/strong><\/p>\n<p>Pu\u010dka pravobraniteljica smatra da je, kako bi do\u0161lo do potrebnih sustavnih promjena, potrebno <strong>unaprijediti pravni okvir o prizivu savjesti zdravstvenih radnika kako bi se, neovisno o isticanju priziva savjesti, uvijek pravovremeno osigurala odgovaraju\u0107a zdravstvena skrb<\/strong>. Osobito je pri tome potrebno <strong>sprije\u010diti zloupotrebe<\/strong> priziva savjesti te osigurati da zdravstvene ustanove pravovremeno pru\u017eaju zdravstvene usluge, odnosno obavljaju zakonite poba\u010daje, i u onim slu\u010dajevima kada se <strong>svi djelatnici pozivaju na priziv savjesti.<\/strong><\/p>\n<p>Isto bi bilo mogu\u0107e u\u010diniti <strong>izmjenama odredbi zakona iz podru\u010dja zdravstva kojima se regulira priziv savjesti, kao i podzakonskim aktima, \u010dime bi se priziv savjesti regulirao za razli\u010dite kontekste te specifi\u010dno u kontekstu prekida trudno\u0107e<\/strong> (podsje\u0107amo da je sukladno rje\u0161enju Ustavnog suda na zakonodavcu odrediti ho\u0107e li novim zakonom o prekidu trudno\u0107e urediti pitanje priziva savjesti lije\u010dnika koji ne \u017eele obavljati prekide trudno\u0107e).<\/p>\n<p>Pri tome je <strong>minimalno potrebno<\/strong> urediti i osigurati pravovremeni i u\u010dinkoviti sustav upu\u0107ivanja lije\u010dniku koji je voljan i u stanju pru\u017eiti potrebnu zdravstvenu uslugu, osigurati raspolo\u017eivost dovoljnog broja lije\u010dnika voljnih i u stanju pru\u017eiti potrebnu zdravstvenu uslugu u svako vrijeme i u razumnoj geografskoj udaljenosti, onemogu\u0107iti prizive cijelih institucija odnosno svih djelatnika u jednoj ustanovi, osigurati da hitni postupci ne mogu biti odbijeni te uspostaviti u\u010dinkovit sustav pritu\u017ebi i nadzora.<\/p>\n<p>U daljnjem ure\u0111ivanju ovog pitanja i osiguravanja svih prava u praksi, potrebno je razmotriti konkretne alate, koji bi doprinijeli osiguravanju pristupa zajam\u010denim pravima u praksi. Tako bi bilo korisno raspraviti uvo\u0111enje, primjerice, <strong>propisa kojima se vrlo precizno definiraju koraci obavje\u0161tavanja o prizivu savjesti<\/strong> (i ustanove odnosno poslodavaca, i pacijentica), <strong>kao i kome, kako i u kojem roku se pacijentice mogu obratiti za za\u0161titu svojih prava<\/strong>. Korisno bi bilo raspraviti i mogu\u0107nost uvo\u0111enja <strong>registra<\/strong> lije\u010dnika koji se pozivaju na priziv savjesti (na tragu stava Me\u0111unarodnog udru\u017eenja ginekologa i opstetri\u010dara &#8211; FIGO), kao i <strong>slu\u017ebenog popisa ustanova koje su ovla\u0161tene za provo\u0111enje poba\u010daja<\/strong>, koji \u0107e biti a\u017euran i sadr\u017eavati i sve potrebne informacije za naru\u010divanje (na\u010dini, kontakti i sl.). Jedna od mogu\u0107nosti za raspravu je i uvo\u0111enje <strong>prekr\u0161ajne odgovornosti<\/strong> ustanova koje su ovla\u0161tene za provo\u0111enje poba\u010daja, ali u kojima on pacijenticama ipak nije dostupan zbog propusta u organizaciji rada.<\/p>\n<p><strong>Iz perspektive (me\u0111unarodnog prava) ljudskih prava \u2013 priziv savjesti u zdravstvu mo\u017ee biti za\u0161ti\u0107en kao pravo pojedina\u010dnog zdravstvenog djelatnika, ali odbijanje pru\u017eanja zakonitih usluga od strane zdravstvenih djelatnika temeljem njihove vjere ili uvjerenja ne smije ugro\u017eavati pravo na zdravstvenu skrb, uklju\u010duju\u0107i skrb o reproduktivnom zdravlju, dio koje je u RH pravo na poba\u010daj. Dr\u017eava je ovo du\u017ena osigurati na sustavan na\u010din te da doista funkcionira u praksi. \u00a0<\/strong><\/p>\n<hr \/>\n<p><a href=\"#_ftnref1\" name=\"_ftn1\">[1]<\/a> Iako nije rije\u010d o zdravstvenom sustavu, Sud je u predmet Eweida protiv UK, u pogledu priziva savjesti pri obavljanju posla naveo da interes pojedinca da ne postupa suprotno svojoj savjesti mo\u017ee biti ozbiljno ograni\u010den javnim interesom u osiguravanju jednakog tretmana svima. U tom predmetu Sud nije na\u0161ao povredu \u010dlanka 9. koji \u0161titi slobodu vjere ili uvjerenja, niti \u010dl.14. koji \u0161titi od diskriminacije, u tome da je vo\u0111en disciplinski postupak protiv slu\u017ebenice, koja je na kraju dobila otkaz, koja zbog svojih vjerskih uvjerenja nije htjela registrirati civilno partnerstvo homoseksualnog para. <a href=\"https:\/\/hudoc.echr.coe.int\/eng#{%22itemid%22:[%22001-115881%22]}\">https:\/\/hudoc.echr.coe.int\/eng#{%22itemid%22:[%22001-115881%22]}<\/a><\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref2\" name=\"_ftn2\">[2]<\/a> Kao \u0161to Europska konvencija za za\u0161titu ljudskih prava i temeljnih sloboda jam\u010di gra\u0111anska i politi\u010dka prava, tako Europska socijalna povelja (odnosno Revidirana Europska socijalna povelja) jam\u010di socijalna i ekonomska prava. Republika Hrvatska nije ratificirala Revidiranu povelju, na \u0161to kao nacionalna institucija za promociju i za\u0161titu ljudskih prava upozoravamo u godi\u0161njim izvje\u0161\u0107ima Hrvatskom saboru. Tako smo i u Izvje\u0161\u0107u pu\u010dke pravobraniteljice za 2021. dali preporuku Vladi Republike Hrvatske, da ratificira Europsku socijalnu povelju (Revidiranu).<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref3\" name=\"_ftn3\">[3]<\/a> Europski odbor za socijalna prava tijelo je Vije\u0107a Europe koje nadzire provedbu Europske socijalne povelje.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref4\" name=\"_ftn4\">[4]<\/a> Jedan od instrumenata koji osigurava za\u0161titu socijalnih prava je i mogu\u0107nost kolektivne \u017ealbe Odboru.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref5\" name=\"_ftn5\">[5]<\/a> Odbor Parlamentarne skup\u0161tine Vije\u0107a Europe usvojio je ovaj nacrt 31.5. 2022.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>1. UVOD Sloboda mi\u0161ljenja, savjesti i vjeroispovijedi je ljudsko pravo koje je zajam\u010deno Ustavom RH te brojnim me\u0111unarodnim konvencijama. Priziv savjesti proizlazi iz njega, kao pravo koje se mo\u017ee ograni\u010diti. Pri tome je priziv savjesti ponajprije priznat radi po\u0161tivanja vjerskih i moralnih svjetonazora pojedinaca u vojnom kontekstu, dok se u sredi\u0161tu javnih rasprava (i) u [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":14463,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2090],"tags":[702,2012,1320,1869,1930,1877,366],"class_list":["post-14461","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti","tag-zdravlje","tag-analiza","tag-priziv-savjesti","tag-zdravstvena-zastita","tag-zdravstvene-usluge","tag-zdravstveni-radnici","tag-zdravstvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14461","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=14461"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14461\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":22571,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14461\/revisions\/22571"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/14463"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=14461"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=14461"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=14461"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}