Li\u0161iti osobu slobode ne zna\u010di i automatski joj oduzeti sva ljudska prava, iako upravo tu tezu \u010desto mo\u017eemo \u010duti u javnosti, posebice kad su u pitanju po\u010dinitelji najte\u017eih kaznenih djela. Stavovi kojima se zatvorska kazna promatra samo kao li\u0161avanje slobode, gdje je stupanj sigurnosti na prvom mjestu, a ne kao preodgoj i resocijalizacija radi uspje\u0161nijeg povratka osu\u0111enika u dru\u0161tvo, dovode u pitanje i svrhu ka\u017enjavanja. Postupanje s osobama li\u0161enim slobode utje\u010de na proces resocijalizacije pa su brojni me\u0111unarodni dokumenti ustanovili i na\u010dela prema kojima se sa svakom osobom li\u0161enom slobode treba postupati \u010dovje\u010dno i po\u0161tovati njezino dostojanstvo te je zabranjeno mu\u010denje ili okrutno, ne\u010dovje\u010dno ili poni\u017eavaju\u0107e postupanje ili ka\u017enjavanje. No, u isto vrijeme, i nadalje je nu\u017eno o\u010duvati sigurnost u zatvorima i kaznionicama, kako osobama li\u0161enih slobode, tako i djelatnicima sustava koji o njima brine, ali i \u0161ire populacije. Stoga se \u010desto postavlja pitanje koja je granica izme\u0111u ove dvije zada\u0107e zatvorskog sustava?<\/p>\n
<\/p>\n
Relevantan stav u ovoj temi dao je Me\u0111unarodni centar za zatvorske studije, koji isti\u010de kako je pogre\u0161no smatrati da humano postupanje prema zatvorenicima dovodi do ugro\u017eavanja sigurnosti. Naprotiv, isti\u010de se kako se po\u0161tivanjem prava zatvorenika doprinosi ja\u010danju autoriteta zatvorskog osoblja, \u010dime se smanjuju rizici od stvaranja tenzija i, posljedi\u010dno, nemira. Tako\u0111er, revidiranim \u201eMandelinim\u201c pravilima (UN Minimalna pravila za postupanje sa zatvorenicima – Nelson Mandela 2015.) posebno je ure\u0111eno pitanje dostojanstva osoba li\u0161enih slobode, dane su smjernice za pretra\u017eivanje zatvorenika, propisana je zabrana odre\u0111enih disciplinskih mjera (smanjenja hrane i vode) i ograni\u010denje kori\u0161tenja samice te je omogu\u0107eno podno\u0161enje pritu\u017ebi zatvorenika. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), poni\u017eavaju\u0107im postupanjem izaziva se osje\u0107aj straha, tjeskobe i manje vrijednosti te se njime mo\u017ee poniziti i posramiti osobu, kao i slomiti njezin tjelesni ili moralni otpor. Spre\u010davanje takvih postupanja cilj je djelovanja Nacionalnog preventivnog mehanizma (NPM), koji je osnovan u okviru nadle\u017enosti Ureda pu\u010dke pravobraniteljice 2012. godine.<\/p>\n
Zakon o izvr\u0161avanju kazne zatvora (ZIKZ) predvi\u0111a vi\u0161e mjera odr\u017eavanja reda i sigurnosti, poput poja\u010danog nadzora, vezanja, odvajanja od ostalih zatvorenika, smje\u0161taja u posebnu prostoriju bez opasnih stvari i druge.<\/p>\n
Po\u0161tivanje propisa u primjeni mjera odr\u017eavanja reda i sigurnosti jedan je od fokusa interesa u obilascima NPM-a. Tako je u 2015. utvr\u0111eno kako manjkavosti ZIKZ-a dovode do neujedna\u010denosti u njihovoj primjeni u praksi, \u0161to zatvorenike stavlja u nejednak polo\u017eaj te budi sumnju u subjektivnost i proizvoljnost izricanja ovih mjera. Tako\u0111er, nedostaju jasno definirana i jedinstvena pravila te kriteriji za njihovo provo\u0111enje, \u0161to mo\u017ee ugroziti sigurnost samih zatvorenika, ali i dovesti do najte\u017eih posljedica. To dokazuje javnosti poznat slu\u010daj smje\u0161taja u posebnu prostoriju bez opasnih stvari, kada se zatvorenik u njoj zapalio. Iako je istraga utvrdila propuste pravosudnih policajaca prije i tijekom izvr\u0161enja ove mjere, njegova smrt mogla se izbje\u0107i da je sustav osigurao tehni\u010dki primjerene prostorije, kao i odgovaraju\u0107i individualni pristup zatvoreniku.<\/p>\n
I stegovna mjera upu\u0107ivanja u samicu mo\u017ee prouzro\u010diti ozbiljne psiholo\u0161ke probleme, \u0161to se isti\u010de u Istambulskom protokolu za primjenu i u\u010dinke samica (2007.), dok Europska zatvorska pravila nala\u017eu da se treba koristiti samo u izuzetnim slu\u010dajevima.<\/p>\n
Me\u0111unarodni standardi govore kako primjena posebnih mjera odr\u017eavanja reda i sigurnosti, kao i stegovne mjere koje uklju\u010duju kompletnu izolaciju, ne predstavljaju neprimjereno postupanje, no samo ako se koriste na propisani na\u010din. To je potvrdio i ESLJP u predmetu Ramirez-Sanchez protiv Francuske (2000.), kada je utvrdio da upu\u0107ivanje u samicu ne predstavlja ne\u010dovje\u010dno postupanje. No, du\u017eina njene primjene mo\u017ee dovesti do povrede \u010dlanka 3. Konvencije. Tako je u slu\u010daju Khider protiv Francuske (2005.) utvr\u0111eno kr\u0161enje prava, jer je izre\u010dena mjera u du\u017eem periodu, kao i predmetu Ilascu protiv Moldavije i Rusije (1999.), gdje je osoba provela u izolaciji osam godina.<\/p>\n
Primjena mjere sigurnosti odvajanja od ostalih zatvorenika tako\u0111er mo\u017ee biti poni\u017eavaju\u0107a, a takav primjer uo\u010dio je i NPM, u dijelu ustanova koje ju provode u re\u0161etkama ogra\u0111enom dijelu hodnika, \u0161to je suprotno me\u0111unarodnim standardima.<\/p>\n
Pretraga i pregled tijela nu\u017eni su za sigurnost, no trebaju se provesti na adekvatan na\u010din i samo kada postoje legitimni razlozi. Opravdanost ove mjere nije utvr\u0111ena u slu\u010daju Iwanczuk protiv Poljske, gdje su zatvorenici prije odlaska u sobu za glasovanje bili pretresani u svla\u010dionici. ESLJP je zaklju\u010dio da svla\u010denje do gola pred zatvorskim \u010duvarima nije bilo neophodno i opravdano. U slu\u010daju Wiktorko protiv Poljske (2002.), u kojem je alkoholizirana \u017eena skinuta do gola u centru za otre\u017enjenje od strane mu\u0161kih djelatnika te vezana remenjem za krevet, \u0161to je potrajalo deset sati, ESLJP je zauzeo stav da svla\u010denje ispred policajca suprotnog spola pokazuje nedostatak po\u0161tivanja i naru\u0161ava ljudsko dostojanstvo konkretne osobe.<\/p>\n
U sli\u010dnu situaciju stavljeni su zatvorenici u RH koji od pribora za jelo dobivaju tek \u017elice, posebice oni koji nemaju\u00a0 kompletno zubalo ili uop\u0107e nemaju zuba. Jedenje komada mesa tek \u017elicom za njih mo\u017ee biti poni\u017eavaju\u0107e, \u0161to je bio razlog upu\u0107ivanja preporuke Sredi\u0161njoj upravi za zatvorski sustav o obvezi po\u0161tivanja Pravilnika o standardima smje\u0161taja i prehrane zatvorenika, koji nala\u017ee kori\u0161tenje kompletnog pribora za jelo u kaznionicama i zatvorima. Time je omogu\u0107eno humanije izvr\u0161enje kazne zatvora, no bez ugro\u017eavanja sigurnosti. Naime, isti Pravilnik dozvoljava iznimku te nala\u017ee da se zatvorenicima, kojima je pribor oduzet iz sigurnosnih razloga, poslu\u017euje usitnjena hrana.<\/p>\n
Uva\u017eavanje ove preporuke dobar je primjer senzibiliziranosti zatvorskog sustava na nu\u017enost o\u010duvanja dostojanstva zatvorenika, \u0161to u kona\u010dnici pove\u0107ava \u0161ansu za njihovu resocijalizaciju nakon odslu\u017eenja kazne. S istim ciljem nu\u017eno je otkloniti nedore\u010denosti i nelogi\u010dnosti ZIKZ-a, osigurati ujedna\u010denost postupanja, ali i educirati djelatnike zatvorskog sustava, \u0161to NMP u svojim aktivnostima i \u010dini. Svrha nu\u017enih promjena jest posti\u0107i da se sigurnost i dostojanstvo zatvorenika promatraju kao komplementarne zada\u0107e zatvorskog sustava, a ne suprotstavljeni ciljevi, imaju\u0107i na umu da li\u0161enje slobode ne podrazumijeva i oduzimanje svih ljudskih prava. Ona su zatvorenicima i dalje zajam\u010dena, kako nacionalnim zakonima, tako i me\u0111unarodnim standardima i sudskom praskom, a njihovo po\u0161tivanje pokazatelj je stupnja odgovornosti sustava i nadmo\u0107i svijesti dru\u0161tva o ljudskim pravima nad predrasudama.<\/p>\n
<\/p>\n
Analizu pripremila: Anica Tom\u0161i\u0107 Stojkovska, savjetnica pu\u010dke pravobraniteljice za pravna pitanja<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Li\u0161iti osobu slobode ne zna\u010di i automatski joj oduzeti sva ljudska prava, iako upravo tu tezu \u010desto mo\u017eemo \u010duti u javnosti, posebice kad su u pitanju po\u010dinitelji najte\u017eih kaznenih djela. Stavovi kojima se zatvorska kazna promatra samo kao li\u0161avanje slobode, gdje je stupanj sigurnosti na prvom mjestu, a ne kao preodgoj i resocijalizacija radi uspje\u0161nijeg […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":6444,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2090],"tags":[761,700,2012,433,1260],"class_list":["post-1383","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti","tag-npm","tag-zatvorenici","tag-analiza","tag-nacionalni-preventivni-mehanizam-npm","tag-osobe-lisene-slobode"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1383","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1383"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1383\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6445,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1383\/revisions\/6445"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6444"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1383"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1383"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.ombudsman.hr\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1383"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}