Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog Sabora prihvatio je 18. siječnja konačni prijedlog Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, unatoč primjedbama pučke pravobraniteljice Lore Vidović da taj zakon neće biti moguće provoditi, posebno ako se u proračunu ne osiguraju sredstva potrebna za zaprimanje i ispitivanje pojedinačnih prijava o nepravilnosti, kao i za obavljanje drugih poslova pučkog pravobranitelja kao tijela koje će biti nadležno za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti.
Prije svega, pučka pravobraniteljica pozdravlja inicijativu za donošenje ovog Zakona, koji bi mogao značajno pridonijeti borbi protiv korupcije u Hrvatskoj i pritom zaštititi prijavitelje nepravilnosti – zviždače, budući da je borba protiv korupcije jedno od prioritetnih društvenih interesa. Upravo je s tim ciljem, te zbog činjenice da se njime daje novi, vrlo složen, mandat ovoj instituciji, Ured pučke pravobraniteljice se aktivno uključio u doradu i preciziranje svih odredbi Zakona.
Tako su, primjerice, usvojeni neki prijedlozi usmjereni ka učinkovitijoj zaštiti prijavitelja nepravilnosti, kao i otklonile pravne nesigurnosti prilikom tumačenja određenih zakonskih odredbi. Tako je Ministarstvo pravosuđa usvojilo prijedlog da prilikom imenovanja povjerljive osobe sudjeluju i radnici, koji nužno moraju imati barem minimalno povjerenje u tu osobu da bi koristili mogućnost unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti. Usvojen je i prijedlog imenovanja zamjenika povjerljive osobe, kako bi prijavitelji nepravilnosti, u slučaju spriječenosti povjerljive osobe, imali mogućnost obratiti se njezinoj zamjeni, što je naročito bitno kod poslodavaca s većim brojem radnika. Također je pozitivno proširenje obveza tijela ovlaštenih na postupanje prema sadržaju prijave, da pučkoj pravobraniteljici najkasnije u roku od 30 dana od zaprimanja prijave, dostave informacije o poduzetim mjerama, da u roku od 15 dana od okončanja postupanja dostave obrazloženo izvješće o konačnom ishodu, te uvođenje odredbe o oslobađanju od plaćanja sudskih pristojbi u postupku pokrenutom radi privremene mjere, kako bi sudska zaštita prijaviteljima nepravilnosti bila što pristupačnija.
Međutim, pojedini prijedlozi pučke pravobraniteljice nisu usvojeni, iako su itekako bitni za učinkovitu provedbu Zakona i zaštitu prijavitelja nepravilnosti. Prvenstveno se to odnosi na definiciju poslodavca, koja znatno sužava broj poslodavaca na koje se primjenjuje postupak unutarnjeg prijavljivanja i koja bi trebala bi obuhvaćati poslodavce koji zapošljavaju najmanje 20 osoba, umjesto najmanje 50 osoba, kako je sada predviđeno. Obrazloženje Ministarstva kako ovaj prijedlog nije usvojen radi izbjegavanja dodatnog birokratiziranja te vremenskog i financijskog opterećivanja gospodarstvenika, nije opravdan, budući da borba protiv korupcije i nezakonitosti u radu poslodavaca trebaju imati prioritet pred njihovim kratkoročnim i najčešće jednokratnim vremenskim i financijskim angažmanom radi uspostavljanja postupka unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti.
Konačno, ovim prijedlogom, Pučkom pravobranitelju je za provedbu Zakona predviđeno osigurati 200.000,00 kn za 2019. godinu, isključivo za promociju Zakona, kao da su to jedine ovlasti koje njime dobiva, a isti iznos predviđen je i za 2020. i 2021. godinu. Navedena financijska sredstva apsolutno su nedostatna za obavljanje zadaće institucije Pučkog pravobranitelja kao tijela nadležnog za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti te šalju poruku kako se zaštiti prijavitelja nepravilnosti, ali i općenito borbi protiv korupcije, u stvarnosti neće posvetiti ozbiljna pažnja te da je donošenje Zakona samo formalnost koju neće biti moguće provesti u praksi.
O konačnom prijedlogu Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti raspravljat će i Odbor za ljudska prava i nacionalne manjine.
