Objavi
Twitter
Myspace
Facebook
Print
E-mail
Republika Hrvatska
Pučki pravobranitelj
Broj: P. P. R. – 11/05-1
Zagreb, 23. veljače 2005.
USTAVNI SUD
REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju članka 35. stavka 1. podstavka 6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 49/2002.–pročišćeni tekst) podnosim
Z A H T J E V
za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom
Uredbe o obvezama iz područja nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske za pravne i fizičke osobe u telekomunikacijama ("Narodne novine br. 83/2003.) – u cjelini, te posebno odredaba članaka 10., 11. i 21.-30. Uredbe
i to s odredbama članaka 5., 16., 35., 36. i 37. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članaka 17. i 18. Zakona o sigurnosnim službama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 32/2002. i 38/2002.).
◊
I/ Ustavne odredbe mjerodavne za ocjenu Uredbe o obvezama iz područja nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske za pravne i fizičke osobe u telekomunikacijama (dalje u tekstu: Uredba) jesu:
Članak 5.
"U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske."
Članak 16.
"Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju."
Članak 35.
"Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti."
Članak 36.
"Sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja zajamčena je i nepovrediva.
Samo se zakonom mogu propisati ograničenja nužna za zaštitu sigurnosti države ili provedbu kaznenog postupka."
Članak 37.
"Svakom se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom.
Zakonom se uređuje zaštita podataka te nadzor nad djelovanjem informatičkih sustava u državi.
Zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrđenoj svrsi njihovoga prikupljanja."
II/ Sukladno navedenim odredbama Ustava, Zakonom o sigurnosnim službama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 32./2002. i 38/2002. – dalje u tekstu: Zakon) ovlaštena je Protuobavještajna agencija (POA) da može primjenjivati mjere tajnog prikupljanja podataka kojima se privremeno ograničavaju neka ustavna ljudska prava i temeljne slobode (članak 17. stavak 1. Zakona).
Prema stavku 3. članka 17. Zakona mjere tajnog prikupljanja podataka jesu:
1. nadzor sredstava za tehničko komuniciranje na daljinu,
2. nadzor prometa na tranzitno-međunarodnim komunikacijskim vezama,
3. nadzor nad poštanskim pošiljkama,
4. tehničko snimanje prostora i objekata,
5. nadzirani promet predmeta i vrijednosti,
6. tajno praćenje, motrenje, svjetlosno i zvučno snimanje osoba u otvorenom prostoru i javnim mjestima,
a prema stavku 4. istog članka mjere tajnog prikupljanja podataka mogu se poduzimati na temelju pisanog obrazloženog naloga za njihovo provođenje koje izdaje sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Člankom 18. Zakona propisano je da mjere tajnog prikupljanja podataka mogu trajati najdulje četiri mjeseca, a za produženje se mora ishoditi novi pisani nalog koji izdaje vijeće od tri ovlaštena suca Vrhovnog suda.
Člankom 19. Zakona propisano je da pravne osobe koje obavljaju poslove tehničkog komuniciranja na daljinu i poslove dostave poštanskih pošiljaka moraju omogućiti sigurnosnim službama provedbu mjera tajnog prikupljanja podataka, u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima (stavak 1.) te da su dužne osigurati sigurnosnim službama uvjete za izravan pristup objektima i tehničkoj opremi te uvjete za provedbu mjera, uporabom odgovarajućih tehničkih sučelja (stavak 2.).
Navedene odredbe Zakona ne ostavljaju nikakve dvojbe o tome da mjere tajnog prikupljanja podataka pod skupnim nazivom "1. nadzor sredstava za tehničko komuniciranje na daljinu" - obuhvaćaju nadzor poziva kao i sve podatke o pozivima (bez obzira na to da li se snima i sadržaj poziva) a to znači da se za bilo koji oblik tajnog prikupljanja podataka o pozivima pojedinog subjekta (članci 21. – 25. Uredbe) mora bez izuzetka pribaviti pisani obrazloženi nalog suca Vrhovnog suda.
III/ Vlada Republike Hrvatske, na sjednici 15. svibnja 2003. godine, donijela je osporenu Uredbu.
Prema članku 1. Uredbe tom se Uredbom uređuje područje tajnog nadzora telekomunikacija u Republici Hrvatskoj, u skladu s rezolucijom Vijeća Europske unije od 17. siječnja 1995. godine, broj 96/C 329/01, o zakonitom tajnom nadzoru telekomunikacija i odgovarajućim normama i preporukama Europskog instituta za telekomunikacijske norme (European Telecommunications Standards Institute – ETSI), a prema članku 2. stavku 1. tom Uredbom propisuju se obveze u okviru sustava nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske za sve pravne i fizičke osobe koje obavljaju telekomunikacijske usluge i djelatnosti u skladu s odredbama posebnog zakona kojim je uređeno područje telekomunikacija.
Uredbu je Vlada donijela temeljem članka 29. Zakona o Vladi Republike Hrvatske, a u vezi s člankom 9., 17. i 19. Zakona o sigurnosnim službama Republike Hrvatske.
Nema dvojbe da se radi o uredbi za izvršenje zakona iz članka 112. Ustava, dakle o uredbi koju Vlada može donijeti samo ako je na to ovlaštena (izričito?) zakonom i u okviru takvog ovlaštenja.
Međutim navedene odredbe članaka 9., 17. i 19. Zakona ne sadrže nalog odnosno ovlaštenje Vladi za donošenje uredbe za izvršenje zakona. Osim toga ni ostale odredbe Zakona ne daju ovlaštenje Vladi za donošenje uredbe takvog sadržaja.
Zakon o sigurnosnim službama jedino u članku 6. i članku 38. nalaže i ovlašćuje Vladu za donošenje uredaba i to samo u okvirima sadržaja predviđenih tim odredbama.
IV/ Što se tiče sadržaja Uredbe, ne samo što u Zakonu nema ovlaštenja za takav sadržaj, već postoji i ozbiljna sumnja da dio odredaba koje se odnose na obveze telekomunikacijskih operatera, mrežnih operatera, davatelja usluga i davatelja pristupa (članci 10. i 11. Uredbe) te na nadzor poziva i podatke o pozivima (članci 21. – 30. Uredbe) omogućuju Protuobavještajnoj agenciji – Operativno-tehničkom centru za nadzor telekomunikacija da primjenjuje i koristi mjere tajnog prikupljanja podataka kojima se ograničavaju neka ustavna prava i slobode bez pisanog naloga suca Vrhovnog suda i bez ograničenja predviđenih odredbama članaka 17. i 18. Zakona.
Tako se odredbama članaka 10. i 11. Uredbe osigurava uspostava telekomunikacijskih vodova i pristupne telekomunikacijske opreme do lokacije Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija.
Prema članku 25. Uredbe, operateri moraju omogućiti tajni nadzor telekomunikacija u stvarnom vremenu, a svi podaci o pozivu moraju biti na raspolaganju odmah po završetku poziva. Članci 27. i 28. Uredbe propisuju obvezu čuvanja podataka o svim pozivima u razdoblju od posljednjih 12 mjeseci, a članak 30. obvezu operatera da dostavljaju podatke o svim sredstvima za komuniciranje koja su se pojavljivala na određenoj zemljopisnoj, fizičkoj ili logičkoj lokaciji u posljednjih 48 sati.
Ako se i prihvati mogućnost da se uredbom Vlade, bez izričite zakonske ovlasti, detaljno razrađuju uvjeti i postupci za primjenu mjera tajnog prikupljanja podataka te prava i obveze telekomunikacijskih operatera i POA, tada je uz takvu razradu prava, obveza i postupaka bilo nužno propisati i sadržajne i tehničke uvjete i postupke kontrole i osiguranja, tako da primjena i korištenje bilo koje od mjera tajnog prikupljanja podataka u svakom pojedinom postupku i slučaju ne bude moguće bez pismenog naloga suca Vrhovnog suda.
Uredba niti na jednom mjestu ne spominje takve uvjete kontrole i osiguranja te je stoga u suprotnosti s člankom 17. stavcima 4.-7. Zakona o sigurnosnim službama, a navedene odredbe omogućuju neograničenu i nekontroliranu primjenu mjera tajnog prikupljanja podataka prema svim građanima Republike Hrvatske.
Takvu ocjenu sadržaja Uredbe na koji se mutatis-mutandis mogu odgovarajuće primijeniti i stajališta Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske o zahtjevima koje zakon (propis, uredba) mora ispunjavati da bi se mogao proglasiti sukladnim načelu vladavine prava (odluka Ustavnog suda broj: U-I-659/1994 od 15. ožujka 2000. godine – točka 19.2) potvrđuju i javno iznijete ocjene, da POA primjenjujući Uredbu nije postupala nezakonito, kad je izliste i podatke o pozivima novinara navedenih u tzv. "prezentaciji" mogla prikupljati i bez naloga suca Vrhovnog suda.
Pritom nije sporno da se svaki podzakonski propis pa tako i Uredba mora interpretirati i primjenjivati u skladu s Ustavom kad god je to moguće te da valja razlikovati nezakonitu i neustavnu primjenu propisa od nezakonitog i neustavnog sadržaja. Ipak, u slučaju ove Uredbe smatram da se radi o neustavnoj uredbi čijim je donošenjem bez zakonske ovlasti, povrijeđeno načelo ustavnosti i zakonitosti iz članka 5. Ustava i čijim se sadržajem ograničavaju ustavna prava građana iz članka 35., 36. i 37. podzakonskim aktom mimo pa i suprotno odredbama Zakona kao i odredbi članka 16. Ustava.
V/ Na temelju svega navedenoga predlaže se da Ustavni sud utvrdi nesuglasnost s Ustavom i zakonom, Uredbe o obvezama iz područja nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske za pravne i fizičke osobe u telekomunikacijama te da je ukine i ukloni iz pravnog poretka Republike Hrvatske kako bi se tu važnu pravnu materiju koja zadire u temeljna ljudska prava i slobode moglo urediti zakonom u skladu s Ustavom.
PUČKI PRAVOBRANITELJ
Jurica Malčić
