Poštovani g. Andreis
Na temelju članka 92. Ustava Republike Hrvatske i članka 7. Zakona o pučkom pravobranitelju pozivam Hrvatsku odvjetničku komoru da bez odlaganja donese rješenje o upisu g. Draška Šoća u imenik odvjetnika sukladno pravnom stajalištu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-580/2008 od 13. studenoga 2008.
G. Draško Šoć obratio se pučkom pravobranitelju kao središnjem tijelu za provođenje Zakona o suzbijanju diskriminacije zbog nezakonitog i diskriminirajućeg postupanja u rješavanju njegovog zahtjeva za ponovni upis u Imenik Hrvatske odvjetničke komore kojeg je podnio još 2004. godine i koji do danas nije riješen.
U postupku je utvrđeno da su tijela HOK-a u tri navrata odbijala njegov zahtjev zbog nedostojnosti za obavljanje odvjetničkog zvanja i to 2004., 2005. i 2007. godine.
Vrhovni sud Republike Hrvatske uvažio je prigovore g. Šoća i poništio rješenja tijela komore iz 2004. i 2005. godine. Umjesto da prema presudama Vrhovnog suda donesu rješenja o upisu u imenik, tijela HOK-a ponovno su odbijala zahtjev za upis navodeći svaki puta novo drugačije obrazloženje.
Povodom treće takve odluke iz 2007. godine Vrhovni sud je odbio prigovor g. Šoća kao neosnovan (!?)
Budući da je time bio iscrpljen pravni put prema Zakonu o odvjetništvu g. Draško Šoć podnio je Ustavnom sudu ustavnu tužbu koja je odlukom Ustavnog suda od 13. studenoga 2008. usvojena.
Ustavni sud ukinuo je presudu Vrhovnog suda kao i rješenja tijela komore iz 2007. godine i vratio predmet odvjetničkoj komori na ponovni postupak.
Ustavni sud je utvrdio da ni Vrhovni sud u svojoj posljednjoj odluci iz 2007. godine ni tijela odvjetničke komore nisu uvažili ustavnosudskom praksom ustanovljeni pravni standard za primjenu čl. 49. st. 2. Zakona o odvjetništvu, prema kojemu se utvrđenje nedostojnosti osobe za bavljenje odvjetništvom ne može temeljiti na nekom (jednom) životnom postupku iz prošlosti i predstavljati apsolutnu zapreku za stjecanje prava na obavljanje odvjetništva. Stoga je takvim odlukama povrijeđeno ustavno pravo g. Šoća na slobodno biranje poziva zajamčeno odredbom članka 54. st. 2. Ustava Republike Hrvatske.
Pučki pravobranitelj ocjenjuje ukupno postupanje tijela odvjetničke komore u tom postupku neprimjerenim i nepravilnim, ali i zlouporabom vrlo značajne javne ovlasti da odlučuje o pravu na obavljanje odvjetničkog zvanja.
Da je odvjetnička komora poštovala ustavno-pravna stajališta Ustavnog suda i ranije odluke Vrhovnog suda (a što je morala) egzistencijalno pitanje prava na rad g. Šoća bilo bi riješeno već 2004. godine.
Stoga nema ni opravdanja za činjenicu da ni nakon tri mjeseca od odluke Ustavnog suda odvjetnička komora nije donijela odluku o upisu g. Šoća u imenik odvjetnika.
U tom smislu razumljiva je sumnja pritužitelja da je zbog svoje nacionalne pripadnosti bio stavljen u nejednak, diskriminirajući pravni položaj u primjeni Zakona o odvjetništvu, što može biti predmet ispitivanja u posebnom postupku.
Odvjetnička komora je tijelo s javnim ovlastima a potrebna samostalnost u autonomnim ovlastima ne može značiti i neodgovornost i nepoštivanje odluka nadležnih državnih tijela.
Sa štovanjem,
PUČKI PRAVOBRANITELJ
Jurica Malčić







Twitter
Myspace
Facebook


