Centar za mirovne studije u partnerstvu s organizacijama Domino - Queer Zagreb i Zagreb Pride, a u suradnji s Pravosudnom akademijom održao je edukaciju županijskih i općinskih državnih odvjetnika  te odvjetnika/ca, ureda pučkog pravobranitelja i posebnih pravobraniteljstava o diskriminaciji i zločinu iz mržnje prema LGBT osobama, a koja se provodi u sklopu EU projekta PROGRESS „Zajedno protiv diskriminacije LGBTIQ osoba“.

Edukacija je održana u dva odvojena termina te je 30. studenog 2011. godine održana u prostorijama Pravosudne akademije za županijske i općinske državne odvjetnike, dok je 2. prosinca 2011. godine održana edukacija za odvjetnike i ured pučkog pravobranitelja i posebnih pravobraniteljstava u prostorijama Kuće ljudskih prava u Zagrebu. Na obje edukacije predstavljene su teme i izlaganja koje se dotiču diskriminacije i zločina iz mržnje protiv LGBTIQ osoba, uz poneke izmjene vezane uz izlagače/ice, te su razmijenjena praktična iskustva vezano uz zaštitu od diskriminacije, kako LGBT osoba, tako i suzbijanju diskriminacije općenito.

Uvodno predavanje na temu LGBT terminologije te kratak prikaz osnova diskriminacije LGBT osoba izložili su Marko Jurčić i Matea Popov iz Udruženja Zagreb Pride, koji su uz prikaz razvoja društvenog odnosa prema homoseksualnosti/LGBT osobama pojasnili pojmove seksualne orijentacije, seksualnog identiteta, rodnog identiteta te korektnu upotrebu terminologije u odnosu na LGBTIQ osobe.

Predavanje o specifičnostima zločina iz mržnje prema LGBT osobama, uz prikaz primjera iz sudske prakse i usporednog prikaza zakonskih rješenja iz trenutno važećeg i „novog“ Kaznenog zakona[1] te osvrt na položaj žrtve, kao i međunarodnih pravnih izvora (uključujući relevantne direktive i okvirne odluke EU), održala je odvjetnica Natalija Labavić[2]. Osobito su dotaknute teme važnosti suzbijanja zločina iz mržnje u širem društvenom kontekstu te značaj za postupanje u domaćim postupcima predmeta iz prakse Europskog suda za ljudska prava (Šečić protiv RH, Maresti protiv RH ), Europskog suda (predmet Pupino), uz utjecaj istih na nastajanje protokola o postupanju u slučajevima zločina iz mržnje Ureda za ljudska prava Vlade RH. Govor mržnje kao osobit oblik zločina iz mržnje je prikazan kroz primjere iz domaće sudske prakse.

Dublju razradu rješenja iz gore spomenutog novog Kaznenog zakona predstavila je profesorica Ksenija Turković[3], objasnivši pritom motive i ciljeve novih rješenja iz područja zločina iz mržnje – želja za jasnijom  i lako primjenjivom definicijom te što širom mogućnošću primjene zakonske definicije zločina iz mržnje kroz mješovit pristup kvalificiranih oblika pojedinih kaznenih djela te mržnje kao otegotne okolnosti pri izvršenju kaznenih djela. Osobito je naglašena važnost poznavanja i primjene prakse europskih sudova pri ovoj tematici, uz nezaobilazni međunarodnopravni okvir.

Odvjetnica Lovorka Kušan je u svom prikazu antidiskriminacijskih propisa u odnosu na LGBT osobe naglasak stavila na Zakon o suzbijanju diskriminacije[4] kao novi alat na raspolaganju u borbi protiv diskriminacije LGBT osoba, a osobito s obzirom na rodni identitet i izražavanje te spolnu orijentaciju kao osnove diskriminacije. Uz primjere iz međunarodne sudske prakse prikazani su oblici diskriminacije, uz naglasak potrebe primjene testa proporcionalnosti pri određivanju iznimki od zabrane diskriminacije i nedostatka postojećeg zakonskog rješenja u odnosu na LGBT osobe i iznimke pri stavljanju u nepovoljniji položaj pri uređivanju prava i obveza iz obiteljskog odnosa s ciljem zaštite prava i interesa djece. Uz kratak prikaz institucionalnog okvira zaštite od diskriminacije dat je i detaljan prikaz postupka pred sudom u svrhu zaštite od diskriminacije, uključno sa prekršajnim odredbama.

Odvjetnica Ana Bandalo[5] prikazala je posebnosti diskriminacije na području rada i radnih uvjeta u RH, ukazujući na mali broj tužbi radi zaštite od diskriminacije i uznemiravanja LGBT osoba na području rada i radnih uvjeta te nedovoljno korištenje mehanizama zaštite od diskriminacije i uznemiravanja u radnim odnosima. Prikazan je zatim i zakonski okvir zabrane diskriminacije na području rada i radnih uvjeta te usklađenost istog sa pravom Europske Unije. Dati su i primjeri diskriminacije na radu iz prakse međunarodnih i domaćih tijela te mogući oblici diskriminacije na području rada i radnih odnosa. Osobito koristan aspekt izlaganja odnosio se na raspoložive mehanizme zaštite od faktične diskriminacije, mogućnosti naknade štete te pravila postupka, uključno sa zaštitom radnika  i osoba koje traže zaposlenje od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja.

Zaključna rasprava na obje održane edukacije ukazala je na probleme u praktičnoj primjeni postojećih mehanizama, uz naglasak na do sada neujednačenu i ograničenu sudsku praksu, posebnosti i nedoumice vezane uz primjenu pojedinih postupovnih odredbi (prebacivanje tereta dokaza) te potrebu za daljnjom edukacijom institucija koje pružaju zaštitu od diskriminacije, a uz što je moguće bolju i učinkovitiju koordinaciju i suradnju svih tijela.

[1] Narodne novine 125/11 – stupa na snagu 1. siječnja 2013.

[2] Odvjetnički ured Bandalo-Labavić

[3] Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, voditeljica radne skupine za izradu spomenutog zakona

[4] NN 85/08, na snazi od 1.1.2009.

[5] Odvjetnički ured Bandalo-Labavić