U organizaciji Europäische Rechtsakademie (ERA) u okviru programa Europske komisije PROGRESS u Trieru, Savezna Republika Njemačka, 22. i 23. veljače 2010. održan je seminar o provedbi antidiskriminacijskih direktiva: 2000/43 o primjeni načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo te 2000/78 kojom se uspostavlja opći okvir za jednakost i postupanje pri zapošljavanju i radnim odnosima.

Seminar je bio namijenjen pravnicima praktičarima iz zemalja članica EU i zemalja kandidata za članstvo u EU, s ciljem razmjene znanja, dobre prakse i mogućih budućih inovativnih rješenja o konceptu izravne i neizravne diskriminacije te uznemiravanja, o teretu dokazivanja i njegovom prebacivanju, o učinkovitosti pravnih lijekova i sankcija, pa podredno i o implementaciji prava Unije te podizanju razine svijesti o načelima na kojima ona počiva.

Gospodin Dieter Schindlauer - konzultant u području zaštite ljudskih prava, uvodno se osvrnuo na vrste i osnove diskriminacije propisane predmetnim direktivama, naglašavajući kako se u praksi određivanje i tumačenje nekih pojmova pokazalo izrazito složenim (posebno osnove etničko podrijetlo, spolna orijentacija odnosno spol, ali i shvaćanje ljudskog dostojanstva, vjere pa i nacionalnosti). Relativno mali broj sudskih postupaka u Austriji pokrenutih zbog diskriminacije posljedica je općeg nepovjerenja građana u sustav a ne njezine odsutnosti, naveo je govornik, te dodao, kako se najveći broj postupaka vodi zbog diskriminacije osoba s invaliditetom, što pripisuje izrazitoj aktivnost organizacija civilnog društva u tom području.

Učinci transponiranja direktiva u nacionalno zakonodavstvo su različiti. Gospodin Dick Houtzager - Dutch Equal Treatment Commission smatra kako je mali broj sudskih slučajeva u Nizozemskoj posljedica aktivnosti tijela za suzbijanje diskriminacije (kampanje za osvješćivanje javnosti nalaze se i na popularnom internetskom servisu: www.youtube.com/watch?v=BnVewsgmUFU&feature=related) iako njegove odluke nisu obvezne. Iskustva Velike Britanije u broju vođenih sporova upravo su suprotna, žrtve ne prežu od tužbi što se tumači jednostavnošću postupka i brzinom presuđenja te naknadama šteta u visini do 3000 EUR-a.

Prebacivanjem tereta dokazivanja željelo se zaštititi slabiju stanu, odnosno žrtvu koja u pravilu nema ili ne može doći do podataka koji su utjecali na određeno neželjeno ponašanje, naglasio je gospodin Houtzager. Nakon što tužitelj učini vjerojatnim postojanje diskriminacije, druga strana treba dokazati da diskriminacije nije bilo (kod neizravne diskriminacije i da sporni akt ili radnja ima legitiman cilj koji nije ni u kakvoj vezi s nekom od osnova diskriminacije, da je prikladna za ostvarivanje legitimnog cilja te da ne postoji alternativna mjera koja isti cilj ostvaruje uz manje štetne posljedice), što u praksi može biti problematično, posebno tamo gdje nacionalna zakonodavstva ne dopuštaju uvid ili nemaju određene statističke podatke (npr. udio zaposlenih žena u nekom trgovačkim društvima u odnosu na muškarce i sl).

Postupci (civilni, kazneni, prekršajni), pravni lijekovi i sankcije bile su teme izlaganja gospodina Paula Lappalainena - Swedish Equality Ombudsman, koji je istaknuo noviju praksu nekih zemalja da se u slučajevima govora mržnje poseže za zaštitom prava u građanskim umjesto u kaznenim postupcima upravo zbog prebacivanja tereta dokazivanja.

Gospođa Ulrike Salinger – Austrian Ombud for Equal Treatment, Wiena, osvrnula se na ulogu tijela za suzbijanje diskriminacije u Austriji i to od kriterija za njihovo ustanovljavanje, nadležnosti, preko rezultata njihova rada, a govorila je i o ulozi Equineta kao Europske mreže tijela za suzbijanje diskriminacije.

Koja je maksimalna dob za zapošljavanje određenih skupina zanimanja npr. pilota i liječnika (imajući na umu njihovo dugogodišnje obrazovanje), okolnost da se žene iznad trideset godina života s prekidom u karijeri zbog majčinstva smatraju starim radnicama, samo su neka od pitanja kojih se u okviru predavanja na temu diskriminacija po starosnoj dobi dotakao gospodin Malcom Sargeant, profesor radnog prava – na Middlesex University. Kako se dob često isprepliće i s drugim diskriminacijskim osnovama: invaliditetom, spolom i rasom otvara se pitanje višestruke diskriminacije, ali istovremeno i opasnosti da ona bude prikrivena nekom od drugih osnova. Europski sud pravde, smatra profesor Sargeant, u buduće će morat precizno odrediti granice zakonita cilja i prikladnih mjera za njegovo ostvarivanje, jer njegova dosadašnja praksa (do kraja 2009. godine 13 predmeta u kojima se pojednostavljeno rečeno raspravljalo o mirovinama, mladim radnicima, ugovorima o radu na određeno i neodređeno vrijeme te maksimalnoj dobi za zapošljavanje) pokazuje kako je prostor za opravdanje nejednakog postupanja (članak 6. Direktive 2000/78) prilično širok.

Odvjetnici iz Austrije gospoda Oliver Tolmein i Helmut Graupner govorili su o iskustvima zastupanja pred sudom u Luxemburgu, prvi o slučajevima vođenim zbog invaliditeta a drugi o spolnoj orijentaciji te o problemu usporedbe bračne i istospolne (registrirane/neregistrirane) zajednice te prava koja iz njih proizlaze.

Nakon rada u plenumu, sudionici seminara su u radionici na temelju presuđenih ali manje poznatih predmeta Europskog suda pravde imali prigodu primjenjivati svoja znanja o antidiskriminacijskim direktivama. U žustroj raspravi branili su se stavovi o osnovama, komparatorima, legitimnom cilju, razumnoj prilagodbi i sl., nakon čega je voditelj radionice gospodin Jason Galbraith.Marten odvjetnik iz Velike Britanije, ovisno o tome što je radna grupa zaključila, uz oduševljenje ili neodobravanje, obrazložio stavove sudova u konkretnim predmetima.