U organizaciji Pokrajinskog ureda ombudsmana Vojvodine 6. i 7. studenoga 2008. u Novom Sadu održana je međunarodna konferencija  na kojoj su sudjelovali predstavnici ovih institucija iz dvadeset zemalja Europe. Neovisnost i samostalnost ombudsmana  od presudne je važnosti za ovakve institucije. Jer, kako se čulo i u raspravi, neovisnost i samostalnost je sve što ove institucije posjeduju; osim moralnog autoriteta ne raspolažu nikakvim  obvezujućim i represivnim sredstvima protiv prekršitelja prava građana.

NAJVAŽNIJE JE POVJERENJE GRAĐANA

Stoga je povjerenje građana u samoj biti i logici postojanja ove institucije koja je 1809.g. osnovana u Švedskoj. Predstavnica Švedskog parlamentarnog ombudsmana iznijela je na skupu da je najveća kazna za prekršitelje prava građana u ovoj zemlji kada se njihovo ime nađe na naslovnim stranicama medija.  Javno stavljanje imena prekršitelja na stup srama u Švedskoj je nešto što nitko ne želi da mu se dogodi. U raspravi o brojnim pretpostavkama neovisnosti institucije, najviše je pozornosti posvećeno ne samo formalnoj nego i stvarnoj nezavisnosti koja se u odnosu s građanima  prvenstveno odražava kroz načelo pravičnosti.

Institucija mora biti neovisna i samostalna kako bi mogla dijeliti pravičnost. Ovo načelo je ono što instituciju ombudsmana u njenom postupanju bitno razlikuje od drugih institucija;  nastojanje da se građanima omogući ostvarivanje njihovih, ustavom i zakonom zajamčenih prava  na nepristran način, ne stavljajući se pritom na stranu niti jedne strane u postupku.

Neovisnost  ombudsmana štite, između ostalog, pravila o izboru i razrješenju: a) kvalificirana većina nije dovoljna, riječ je o ljudskim pravima pa se traži dvotrećinska većina, b) o samostalnom izboru zamjenika te djelatnika ureda i unutarnje organizacije, c) zakonom propisani imunitet i osobni moralni integritet ombudsmana koji nije podložan pritiscima, d) budžetska sigurnost, samostalnost i sigurnost plaće ombudsmana, e) široka podrška javnosti. Direktor Austrijskog odbora ombudsmana, primjerice, istaknuo je da nikad nije dosta neovisnosti i sredstava za ombudsmansku instituciju s obzirom na širinu područja kojima se bavi.    

Za razliku od institucija ombudsmana s dužom tradicijom, naročito onih u zapadnoj Europi koje uživaju punu pravnu, političku i medijsku potporu, zaštitnici prava građana u regiji  najčešće se suočavaju s neodgovarajućim pravnim okvirom. Podrška njihovu djelovanju, ponajprije od strane  parlamenata čiji su oni povjerenici, nedostatna je ili jedva da postoji. Podvrgavanje institucija ombudsmana međunarodnoj provjeri u kojoj mjeri udovoljavaju Pariškim načelima te dobivanje statusa nacionalne institucije za zaštitu i promicanje ljudskih prava od velike je važnosti za  zemlje mlade demokracije gdje takve institucije trebaju igrati ključnu ulogu u uspostavi djelotvornog sustava zaštite ljudskih prava. Predstavnica pučkog pravobranitelja izvijestila je o dodjeli „statusa A“ našoj instituciji i aktivnostima koje se provode kako bi ova institucija u potpunosti ispunila kriterije Pariških načela, počevši od izrade novog zakona o pučkom pravobranitelju, sukladno novim ovlastima koje proistječu iz  Zakona o suzbijanju diskriminacije.