U organizaciji Međunarodne organizacije za migracije (IOM) i u suradnji s Međunarodnom organizacijom rada (ILO) u Zagrebu je od 25. do 29. svibnja organizirana nacionalna obuka o radnim migracijama, namijenjena donositeljima odluka i praktičarima u Republici Hrvatskoj.

Predstavnici državnih upravnih tijela, sindikata, poslodavaca, pravobraniteljskih institucija i nevladinih udruga imali su mogućnost, tijekom predavanja i neposrednog sudjelovanja u vježbama, upoznati se s kompleksnom problematikom radnih migracija: od međunarodnih pravnih okvira zaštite radnika migranata,  migracijskih politika u zemljama porijekla i odredišta, mjera za sprečavanje i smanjenje neregularnih migracija, nužnosti međudržavne suradnje na području radnih migracija, do politika Europske unije te trendovima na tržištu rada i migracijskoj politici u Hrvatskoj.

Prema procjenama Međunarodne organizacije za migracije više od 80 posto migranata u svijetu nalazi se u „neregularnom statusu“ i oni su izuzetno ranjiva skupina jer su izloženi najtežim kršenjima  ljudskih prava i dostojanstva ličnosti. Obuka je temeljena na OSCE-IOM-ILO „Priručniku za uspostavu učinkovitih politika radnih migracija u zemljama porijekla i zemljama odredišta“ i jedna je od aktivnosti predviđenih u okviru regionalnog projekta „Izgradnja kapaciteta, informacije i podizanje svijesti u cilju promicanja zakonitih migracija na zapadnom Balkanu“, financiranom najvećim dijelom sredstvima Europske komisije.

U okviru projekta osnovan je i Migracijski informacijski centar pri Područnoj službi Zagreb, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji pruža informacije, savjete i pomoć vezano za emigraciju u zemlje Europske unije, Švicarsku, SAD, Kanadu, Novi Zeland i Australiju. Ovdje se može saznati sve o viznom režimu, zapošljavanju i životnim uvjetima, školovanju u inozemstvu, imigracijskim programima, pravima i zaštiti migranata, spajanju obitelji te reintegracijskim programima za povratnike u Hrvatsku.

Nacionalna obuka nastavak je regionalne radionice, održane u Tirani u veljači 2009. godine. Svrha projekta je borba protiv nezakonitih migracija i istodobno jačanje zakonitih, odnosno regularnih migracija te poticanje međudržavne suradnje, kako bilateralne između zemalja porijekla i odredišta tako i suradnje na široj regionalnoj razini. Hrvatska, od zemlje porijekla sve više postaje ne samo tranzitna već i odredišna zemlja za migrante kojih, prema procjenama, trenutno ima više od 30.000, uglavnom iz Bosne i Hercegovine, iz zemalja jugoistočne Europe, Kine te ulagači iz razvijenih zemalja.

Hrvatska je svoje zakonodavstvo trebala uskladiti s pravnim stečevinama Europske unije pa je tako donesen Zakon o strancima 2003.g. a izmjene i dopune uslijedile su 2007. i 2008.g. Reguliranje radnih dozvola je s Hrvatskog zavoda za zapošljavanje prešlo u nadležnost MUP-a. Uvedene su i kvote odnosno godišnja potreba za uvozom radne snage koju donosi Vlada RH u suradnji sa socijalnim partnerima. Radi se oko 400 dozvola uglavnom za uvoz radnika za potrebe građevinarstva i nešto malo za poslove u turizmu.

Ovaj seminar je poslužio za bolje razumijevanje svih sastavnica relevantnih za kreiranje smislene migracijske politike u Hrvatskoj te za osvješćivanje uloge koju svaka od pozvanih institucija treba odigrati. Što se tiče institucije pučkog pravobranitelja, naša uloga je zaštita ljudskih prava svih građana pa tako i stranaca, uključujući regularne i neregularne migrante. Zaštita radnika migranata, socijalna uključenost i integracija u društvo bila je posebna tema obuke koju su održali stručnjaci Međunarodne organizacije rada. U dijelu u kojem se govorilo o potrebi ukazivanja na diskriminaciju posebno je naglašena uloga neovisnih nacionalnih institucija za zaštitu i promicanje ljudskih prava i ovlast da se bore protiv diskriminacije stranaca.

Zakon o suzbijanju diskriminacije, kao i status A nacionalne institucije za zaštitu i promicanje ljudskih prava, daje dovoljno ovlasti pučkom pravobranitelju da štiti i prava migranata (regularnih i neregularnih) od raznih vidova diskriminacije.   Na seminaru se moglo čuti i o EURES-u (European Employment Service), suradnoj mreži osnovanoj radi slobodnijeg i lakšeg kretanja radnika unutar Europske gospodarske zone i Švicarske. Članice te mreže su javni zavodi za zapošljavanje, sindikati i udruge poslodavaca. Mrežu koordinira Europska komisija.

Od nedavna je osnovana i hrvatska podružnica pri Hrvatskome zavodu za zapošljavanje. Bilo je riječi i o Direktivi „Plava karta“ koju je u međuvremenu usvojilo Ministarsko vijeće EU.   Direktiva regulira uvođenje svojevrsne radne dozvole kojom se planira stati na kraj ilegalnoj imigraciji u EU te istodobno privući visokokvalificiranu radnu snagu iz trećih zemalja. Plava karta, čime se asocira na sličan dokument koji izdaje imigracijski ured u SAD, (poznatu zelenu kartu), zapravo je niz uredbi kojima se regulira način zapošljavanja i boravka radnika koji dolaze izvan EU-a, njihova prava i obveze, obveze poslodavaca, te set zakonskih akata kojima se sankcioniraju prekršitelji.

Imaoci plave karte trebali bi biti izjednačeni s građanima Unije kada je riječ o uvjetima rada, plaćama i otkazima, priznavanju kvalifikacija i pravu na sindikalno organiziranje. Ovom kartom im se jamče ograničeno socijalno i mirovinsko osiguranje te olakšano pronalaženje smještaja za njih i njihove obitelji. Istodobno, poslodavca koji zapošljava ilegalne strane radnike te diskriminira nositelja plave karte ili na bilo koji način krši propise očekuju rigorozne kazne. Plava karta izdaje se na razdoblje od jedne do četiri godine, a tijekom prvih 18 mjeseci, ni titular niti njegova obitelj ne smiju promijeniti zemlju prebivanja. Tek nakon godinu i pol stalnog boravka mogu pod određenim uvjetima potražiti posao u nekoj drugoj zemlji i to samo ako tamo postoji potražnja za visoko kvalificiranim radnicima.Članice EU imaju rok od dvije godine da transponiraju ovu direktivu u domaće zakonodavstvo.