U organizaciji Europske mreže tijela za suzbijanje diskriminacije - Equinet održan je u Dublinu dvodnevni edukacijski seminar (28. i 29. travnja 2009.) za djelatnike nacionalnih tijela za promicanje jednakosti iz zemalja članica Mreže pod nazivom „Pristup pravima“. Iz Ureda pučkog pravobranitelja koji je, sukladno Zakonu o suzbijanju diskriminacije i središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije, sudjelovale su savjetnice pučkog pravobranitelja Silvija Trgovec Greif i Janja Pavković.
Niska razina osviještenosti i znanja o vlastitim pravima građana predstavlja glavnu prepreku njihovu ostvarenju i uzrok je malog broja pritužbi, ali i sudskih tužbi koji se odnose na diskriminaciju. Kako bi se navedeno stanje promijenilo potrebno je usmjeriti napore na podizanje javne svijest o pravu na jednakost ali i o instrumentima zaštite koji stoje na raspolaganju pojedincima te pronalaženje načina učinkovitog utjecaja na potencijalne žrtve diskriminacije. Kako su pojedina tijela nadležna za suzbijanje diskriminacije razvila vlastite strategije u navedenom području, Eqinet seminar organiziran je s ciljem razmjene iskustava u području osvješćivanja šire društvene zajednice o postojećim pravima, iznalaženja učinkovitih načina komunikacije sa posebno osjetljivim skupinama (osobe s invaliditetom, Romi i sl.) te osmišljavanja strategija učinkovite suradnje s drugim dioninicima sustava suzbijanja diskriminacije na nacionalnoj i globalnoj razini.
Seminar je bio organiziran kroz plenarne sjednice i radionice. Teme plenarnih izlaganja su bile: 1)„Tijela nadležna za suzbijanje diskriminacije kao važni dionici distribucije informacija o pravima i njihov utjecaj u društvu – Primjeri dobre prakse“ i 2)„Suradnja tijela nadležnih za suzbijanje diskriminacije sa socijalnim partnerima, organizacijama civilnog društva i lokalnim zajednicama u podizanju javne svijesti“.
Na radionicama su se u manjim interesnim skupinama raspravljale obje teme i to vezano uz prvu temu organizirane su tri radionice koje su temu raspravljale s osnove invaliditeta, seksualne orijentacije te etničkog i rasnog podrijetla, a vezano uz drugu temu u tri se radionice raspravljalo o suradnji tijela nadležnih za suzbijanje diskriminacije sa sindikatima, s javnim sektorom i lokalnim vlastima i sa centrima za informiranje građana.
U uvodnim su izlaganjima stručnjaci u navedenim područjima istaknuli nužnost svekolike spoznaje pojedinih ljudskih prava u svrhu njihova ostvarenja. Naglašena je potreba organiziranja službi na način da budu dostupne građanima što se ostvaruje i kroz rad na terenu s ljudima. Kao strateški ciljevi tijela za suzbijanje diskriminacije istaknuti su: brzo rješavanje pritužbi, rad na podizanju javne svijesti o diskriminaciji i njenim pojavnim oblicima te promocija institucije. Istaknuta je potreba edukacija na dvije razine: edukacija potencijalnih žrtava ali i edukacija potencijalnih počinitelja diskriminacije. Nužno je i tijela državne vlasti informirati o primjerima dobre prakse. Vezano uz suradnju sa socijalnim partnerima, osim pozitivnih iskustava Švedske, uočena je potpuna nezainteresiranost sindikata za područje diskriminacije što je, kako je iz rasprave proizašlo, i rezultat tradicionalnog djelovanja sindikata u području zaštite kolektivnih prava. Organizacije civilnog društva zainteresirane su za suradnju i imaju veliku ulogu, kako u području prevencije, tako i u području edukacije ( pa se tako na web stranicama Nacionalne udruge za osobe sa intelektualnim poteškoćama Inclusion Ireland objavljuju tzv. lako čitljivi relevantni vodiči za ostvarivanje određenih prava vezano uz glasovanje na izborima, brak, sastavljanje oporuke i sl) i pomoći žrtvama diskriminacije. Istaknuta je i važnost postojanja centara za informacije kao «radara diskriminacije» (iz statistike pritužbi i upita lako je moguće dobiti sliku o neželjenim pojavnostima u društvu) ali ujedno i filtera prema tijelima za suzbijanje diskriminacije.Predstavnici Ureda pučkog pravobranitelja tijekom radionica istaknuli su da hrvatski Zakon predviđa zakonsku obvezu suradnje središnjeg tijela za suzbijanje diskriminacije sa socijalnim partnerima, organizacijama civilnog društva, crkvama i vjerskim zajednicama te Savjetom za nacionalne manjine. Predstavljena su i dosadašnja iskustva vezano uz izvršenje navedene obveze kroz ostvarivanje suradnje na području prevencije i edukacije ciljanih skupina.







Twitter
Myspace
Facebook




