Udruga za samozastupanje u Zagrebu u suradnji sa samozastupnicima iz 10 hrvatskih gradova: Osijeka, Slavonskog Broda,Vinkovaca, Bjelovara, Čakovca, Rijeke, Rovinja, Šibenika, Ploča i Splita organizirala je Prvu konferenciju samozastupnika pod nazivom „ Ja i ti – mi smo jednaki, Živjeti kao i svi drugi ljudi“, održanu u Zagrebu 1. travnja 2011. godine u prostoru Informacijskog centra EU.

            Ovom konferencijom željelo se postići da se čuju glasovi samozastupnika - osoba s intelektualnim teškoćama.

            Konferenciju su svečano otvorili izaslanik predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, dr. Izet Aganović i predsjednica Udruge za samozastupanje gospođa Senada Halilčević.

             Nakon svečanog otvaranja samozastupnicima su se obratili, osim izaslanika Predsjednika, predstavnica Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

            Na Konferenciji samozastupnici su govorili o člancima Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, odnosno uz pomoć asistenata govorili su o važnosti samozastupanja i pravima osoba s intelektualnim teškoćama, posebice o pravu na život u zajednici, zapošljavanju, sklapanju braka te  poslovnoj sposobnosti.

            Samozastupnici su najviše pitanja postavljali predstavnici Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi koja je govorila o Planu deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi i drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj 2011. – 2016. (2018.).

            Tijekom rasprave samozastupnike su podržale pravobraniteljica za osobe s invaliditetom gđa. Anka Slonjšak, savjetnica pučkog pravobranitelja gđa. Nikica Franić i drugi sudionici Konferencije.

            Po završetku skupa samozastupnici su zajednički pročitali svoju izjavu koja je zapravo zaključak cijele Konferencije.

            U zajedničkoj izjavi svih nazočnih samozastupnika stoji:

Na kraju konferencije mi, samozastupnici iz
Bjelovara, Čakovca, Osijeka, Ploča, Rijeke, Rovinja,
Slavonskog Broda, Splita, Šibenika, Vinkovaca i Zagreba
želimo poručiti sljedeće:

Mi smo prije svega ljudi i želimo biti ravnopravni članovi društva.

Želimo da nas se već od malih nogu prestane
odvajati u specijalne vrtiće, specijalne osnovne i srednje škole.
Tamo smo odvojeni od druge djece i
možemo se obrazovati samo za zastarjela zanimanja
koja više nikome ne trebaju.
Poslije toga osuđeni smo ostati doma
ili u instituciji i živjeti od pomoći države.
Želimo i možemo doprinositi tamo gdje živimo.

Želimo raditi na otvorenom tržištu rada sa ostalim ljudima,
a ne odvojeni u zaštitnim radionicama.

Želimo da nam se vrati poslovna sposobnost.
Poslovna sposobnost je važna da možemo lakše živjeti,
glasati na izborima, zaposliti se ili se vjenčati.

Želimo imati djecu i odgajati ih.

Ne želimo da se ljudi s intelektualnim teškoćama
više zatvaraju u institucije.
Želimo živjeti u gradovima i selima,
u istim zgradama i kućama kao i svi drugi ljudi.

Naravno, sve ove stvari ne možemo raditi sasvim sami.
Potrebna nam je podrška.
Podrška u vrtićima, školama, na radnom mjestu i u stanovanju.
Na to imamo pravo.
To piše u Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom.
Ne želimo da Konvencija bude mrtvo slovo na papiru.
Konvenciju je Hrvatska potpisala i
ona se treba poštivati i primjenjivati.
To znači da Hrvatska treba mijenjati zakone
koji nas diskriminiraju.
Želimo biti ravnopravni.

Mi nismo različiti i ne želimo ništa više nego što imaju drugi ljudi!